.webp){kind=icon}
Norveška, svjetski predvodnik kad je riječ o obnovljivoj energiji, uporno radi na primjeni svog zelenog plana, no u posljednje dvije godine našla se pred zahtjevnom zadaćom kako uravnotežiti te ambicije s pravima autohtonog naroda Sámi na poluotoku Fosen.
Dvije velike vjetroelektrane na tom području postale su predmet sukoba, pa su početkom ove godine prosvjednici, među kojima je bila i klimatska aktivistica Greta Thunberg, blokirali urede vlade zahtijevajući zaustavljanje rada 151 vjetroturbine.
To je pokrenulo postupak medijacije koja je rezultirala dogovorom ovoga mjeseca o tome da se proizvodnja električne energije iz vjetra nastavi u dijelu spornog područja barem do 2045. godine.
Spor se vidi kao naznaka budućeg razvoja kopnenih vjetroelektrana u Norveškoj. Područje Fosen služilo je životu samske populacije stoljećima. Vjetroelektrane su smještene na tradicionalnim pašnjacima za sobove koje Sámiji uzgajaju zbog mesa, krzna i rogova.
Uzgajivači tvrde da su životinje prestrašene kakofonijom izgradnje i rada vjetroturbina. Vrhovni je sud 2021. presudio da turbine ugrožavaju ljudska prava Sámija navodeći, u skladu s dokumentima Ujedinjenih naroda, da se manjinama ne smije onemogućiti pravo uživanja vlastite kulture. Vladino nedjelovanje na primjeni presude pokrenulo je prosvjede.
No premda je presuđeno da su odobrenja za vjetroturbine nevažeća, sud nije izrijekom ustvrdio da su nelegalne, pa od vlade nije zatražio zatvaranje vjetroparkova. Državna tvrtka Statkraft, koja je postavila vjetroturbine, predložila je načine kako da se održi uzgoj sobova u regiji, a vlada premijera Jonasa Gahra Størea dopustila je rad vjetroparkovima dok se nastavilo raditi na mjerama ublažavanja štete.
Statkraft
Vlada je prosvjede shvatila ozbiljno jer želi naći rješenje kojim se ne bi zaustavio rad vjetroelektrana koje nisu napunile ni petu godinu, a pomažu u opskrbi strujom tijekom sušnijih razdoblja i doprinose norveškim naporima da ostvare klimatske ciljeve.
Postupak medijacije je ovoga mjeseca doveo do dogovora za nastavak rada 80 turbina najmanje do 2045. godine, dok su razgovori o preostale 71 turbine s lokalnom zajednicom i dalje u tijeku.
Ako ne bude potpunog dogovora, drugi projekti kopnenih vjetroelektrana mogu biti ugroženi. Norveška želi njihov veći broj radi diverzifikacije izvora u slučaju povećanja sušnih razdoblja budući da hidroelektrane proizvode 90 posto tamošnje električne energije.
Spor na Fosenu dolazi u trenutku kad slični projekti ionako nisu previše popularni jer postoji otpor stanovnika prema postavljanju turbina na pitoreskna područja norveških planina i fjordova.
Vlada je povećala poticaje za lokalne zajednice kako bi pogurnula projekte, no planira i porez s namjenom da se pravednije distribuira profit temeljen na prirodnim resursima, na što su investitori reagirali vrlo nepovoljno.
Energetska tvrtka Equinor želi postaviti električne vodove do svog terminala na ukapljeni prirodni plin blizu arktičkog gradića Hámmerfeaste, no to također može zapeti zbog Fosena. Elektrificiranje terminala bi pomoglo smanjenju ugljičnih emisija, ali kabeli također trebaju proći preko pašnjaka sobova.
Protivnici kažu da Equinor zanemaruje druge opcije kao što je izgradnja postrojenja za hvatanje i skladištenje ugljika.
Nije prvi put da su predstavnici Sámija i norveška vlada u sporu oko energetskih tema.
Tradicionalno područje na kojima žive Sámiji pripada Norveškoj, Finskoj, Švedskoj i Rusiji. Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih izbili su prosvjedi zbog izgradnje hidroelektrane na rijeci Álttáeatnu na sjeveru Norveške. U tom je slučaju Vrhovni sud presudio u korist vlade. Otad je vlada nastojala učiniti više u priznavanju prava autohtonog stanovništva, pa je 1989. utemeljen parlament Sámija, a 2018. u parlamentu Norveške ustrojeno je povjerenstvo za istinu i pomirbu koje je dobilo zadatak istražiti nepravde počinjene manjinama. Slični koraci učinjeni su 2021. u Švedskoj i Finskoj.
