Umjetna inteligencija je najveći stroj za proizvodnju nezadovoljstva ikada

Umjetna inteligencija na putu je da postane najveći stroj za proizvodnju nezadovoljstva koji je svijet vidio. Gospodarske revolucije oduvijek su praćene snažnim otporom onih koji su se osjetili oštećenima. U Britaniji su luditi 1810-ih razbijali mehaničke razboje koji su im oduzeli poslove, a u SAD-u su populisti bjesnjeli protiv divovskih tvrtki koje su im preuredile živote nakon Američkog građanskog rata. Ako se njome ne bude pravilno upravljalo, transformacija koju donosi umjetna inteligencija izazvat će pobune u razmjerima kakve dosad nismo vidjeli.

Gospodarske revolucije proizvode nezadovoljstvo iz tri glavna razloga. One narušavaju uspostavljene načine rada, čine malen broj ljudi iznimno bogatima te radnicima i građanima oduzimaju osjećaj kontrole nad vlastitim životom (agency). Ogorčenost može tinjati neprimijećeno, a zatim se iznenada rasplamsati u obliku populističkih pokreta, divljih teorija zavjere i nasilnih napada na strojeve ili ljude.

Luditi su između 1811. i 1817. godine razbili više od tisuću strojeva, a britanska je vlada rasporedila čak 14.000 vojnika kako bi ih slomila. Američki populisti demonizirali su ljude poput Rockefellera i Carnegieja nazivajući ih "barunima razbojnicima" (robber barons) te su sudjelovali u nasilnim štrajkovima. Engleski tkalci nisu se žalili samo na to da se njihove vještine obezvređuju, već i da gube kontrolu nad vlastitim životima. Amerikanci su vjerovali da su pali u ruke bezdušnih korporacija.

Svi ti razlozi za masovni revolt prisutni su u naglašenom obliku i u revoluciji umjetne inteligencije. Ona se odvija znatno brže od bilo koje prethodne. Prošla su četiri desetljeća od Edisonove prve javne demonstracije električne energije 1879. godine do trenutka kada su mnogi obični Amerikanci dobili pristup toj novoj magiji. ChatGPT je dosegnuo 100 milijuna korisnika u samo nekoliko mjeseci od svog pokretanja 2022. godine. Velike tehnološke tvrtke klade se na to da će se promjene dodatno ubrzati: ulaganja u umjetnu inteligenciju mogla bi dosegnuti 2,5 bilijuna dolara do kraja 2026. godine, pa se čak i tvrtke prepune novca znatno zadužuju. Svjetski gospodarski forum procjenjuje da bi umjetna inteligencija mogla istisnuti 92 milijuna radnih mjesta do 2030. godine.

Iako su tehnološki baruni dosezali razine bogatstva usporedive s barunima razbojnicima i prije zamaha umjetne inteligencije, novi procvat nudi priliku za daleko veća bogatstva – bilijune umjesto milijardi. Naravno, postoje rizici čak i za najbogatije. Nakon investicijskih groznica obično slijede slomovi. No željeznička revolucija u 19. stoljeću sugerira da teret propasti uglavnom pada na redovne ulagače, dok zvučna imena, poput Lelanda Stanforda, na kraju prođu bolje nego ikada.

Najveći problem od svih jest osjećaj gubitka kontrole. Prijavite se ovih dana za mjesto na sveučilištu ili za posao i velika je vjerojatnost da će vam reći "algoritam kaže ne". Softver preuzima sve vrste funkcija, od rutinskih (poput procjene izvedbe zaposlenika) do zabrinjavajućih (odabir meta na bojištu). Postoji li išta iritantnije nego kada vam chatbot poruči da vaš rad nije dovoljno dobar? Ili išta dehumanizirajuće od saznanja da je vaše dijete bilo kolateralna šteta u udaru vođenom umjetnom inteligencijom? U SAD-u, koji je inače sklon tehnologiji, jedna je anketa pokazala da se 66 posto birača boji umjetne inteligencije; druga je otkrila da se 40 posto Amerikanaca pribojava gubitka posla zbog tehnologije, što je porast s 28 posto u odnosu na prije dvije godine.

Ljudi na gubitak kontrole reagiraju na različite načine. Neki se povlače u sebe u stanju egzistencijalne tjeskobe. Kako možemo živjeti u svijetu u kojem vitalne odluke donose formule koje žive u oblacima? Drugi traže krivce. Tehnološki baruni postali su mete narodnog bijesa ne samo zbog svog bogatstva, već i zato što upozoravaju na opasne posljedice svojih proizvoda od umjetne inteligencije, a svejedno nastavljaju dalje. Alex Karp, šef Palantira, predvidio je da bi umjetna inteligencija mogla izazvati "duboke društvene potrese", dok je Sam Altman iz OpenAI-ja špekulirao da bi neke kategorije poslova mogle biti "potpuno, potpuno izbrisane".

Nezadovoljstvo usmjereno protiv umjetne inteligencije preoblikovat će globalnu politiku više od bilo čega drugog u nadolazećim godinama, čak i više od vala izbjeglica koji preplavljuje bogati svijet. Ono će preoblikovati populističke pokrete, stvoriti pukotine u etabliranim strankama i možda čak stvoriti novu vrstu terorizma. Mnogo toga što dolazi već se danas može vidjeti u zametku.

Kao i sa samom umjetnom inteligencijom, SAD predvodi u populizmu usmjerenom protiv AI-ja. Ljevičari i desničari koji se sukobljavaju oko imigracije sada stvaraju saveze. Bernie Sanders na ljevici i Josh Hawley na desnici često djeluju zamjenjivo kada govore o prijetnji ove tehnologije i potrebi za regulacijom prije nego što bude prekasno. Populisti koriste te brige kako bi doprli do umjerenih birača. Podatkovni centri, koji spajaju distopijsku ružnoću s proždrljivom potražnjom za vodom i električnom energijom, postali su meta i u crvenoj i u plavoj Americi, pri čemu su lokalne zajednice u 2025. godini blokirale ili zaustavile 48 projekata podatkovnih centara, ukupne vrijednosti od 156 milijardi dolara.

Tjeskoba izazvana umjetnom inteligencijom mogla bi iznova povući populističku liniju razdvajanja između "njih" i "nas", pri čemu "oni" predstavljaju sve manju skupinu ljudi. Ona također ima potencijal zateći i neke tradicionalne populiste. Što će učiniti britanski političar Nigel Farage, koji se prikazuje sklonim poduzetništvu, kada umjetna inteligencija zamijeni imigraciju na listi strahova običnih ljudi?

Stroj za proizvodnju nezadovoljstva također stvara napetosti unutar etabliranih stranaka. Etablirane demokrate na suprotne strane vuku visokotehnološki poslovni zagovornici s jedne i bazični filijali s druge strane. Republikanci su možda instinktivno skloniji poduzetništvu od demokrata, ali moraju udovoljiti i koaliciji tradicionalističkih katolika, zabrinutih radnika i protivnika izgradnje podatkovnih centara u vlastitoj sredini (NIMBY). Predsjednik Donald Trump s tim se raskolom tipično nosi tako što uputi nekoliko oštrih riječi na račun umjetne inteligencije, ali općenito dopušta velikim tehnološkim tvrtkama da rade što žele. Malo je vjerojatno da će to biti dovoljno u budućnosti.

Nevolja s ogorčenošću jest u tome što može eksplodirati u terorizam. Pogled unatrag na ludite s početka 19. stoljeća ili američke populiste s kraja 19. stoljeća sugerira da bi društvo bilo nepromišljeno ako se ne bi pripremilo za tu mogućnost.

SAD je doživio dva teroristička incidenta povezana s umjetnom inteligencijom samo u travnju ove godine. Jedan je muškarac navodno otkriven u San Franciscu s kanistrom petroleja i popisom imena i adresa rukovoditelja tvrtki, uključujući Altmana. Oko 3200 kilometara dalje, gradski vijećnik u Indianapolisu, koji je podržao izgradnju podatkovnog centra, probudio se i otkrio da je u njegovu kuću ispaljeno 13 metaka, uz poruku ispod otirača koja je glasila "bez podatkovnih centara".

Yannick Veilleux-Lepage s Kraljevskog vojnog koledža u Kanadi upozorava da bismo mogli vidjeti kako skupine usmjerene protiv umjetne inteligencije prihvaćaju slične nasilne taktike poput ranijih skupina kao što su Earth Liberation Front, Animal Liberation Front i Animal Rights Militia. Tehnološki rukovoditelji sada imaju tjelesne čuvare, a podatkovni centri pod stroglim su nadzorom, no on se pribojava da bi ekstremisti mogli krenuti na ljude i institucije niže u hranidbenom lancu.

Tvrtke za umjetnu inteligenciju angažiraju neke od naših najboljih umova kako bi se uhvatile u koštac s tehnološkim složenostima. Šira društvena zajednica, nadajmo se uz pomoć odgovornijih pripadnika tehnološke zajednice, mora angažirati ljude iz drugih disciplina – povijesti, filozofije i političkih znanosti – kako bi se uhvatila u koštac s dubljim pitanjima: Kako možemo apsorbirati ovu promjenu bez prevelikih poremećaja? Kako možemo raspodijeliti dobit od inovacija tako da ona ne završi samo u povećanju bogatstva oligarhije? I kako možemo spriječiti da proključali populistički bijes preraste u teroristički gnjev? Bez zadovoljavajućih odgovora, veliki industrijski skok naprijed mogao bi proizvesti nepodnošljivu političku nestabilnost.