.webp){kind=icon}
Bude li, kako se čini sve izvjesnijim, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan ponovno izabran u drugom krugu izbora u nedjelju, možemo računati na tri posljedice. Prvo, Turska će se nastaviti udaljavati od Zapada; drugo, njena će ekonomija nastaviti padati u spirali; i treće, američki vanjskopolitički establišment preporučit će Washingtonu dogovor s Ankarom, tvrdeći da bi bio bolji od još pet godina zajedljivosti.
Administracija predsjednika Joea Bidena trebala bi slijediti logiku prve dvije izvjesnosti kako bi odbacila obrazloženje treće. Umjesto žurbe s pomirenjem s Erdoğanom, trebala bi pojačati ekonomski i diplomatski pritisak dok turski državnik ne bude spreman ponovno uspostaviti američko-turske odnose.
Nitko u Washingtonu ne bi trebao čekati. Turski čelnik jasno je dao do znanja da nema namjeru mijenjati bilo koju svoju politiku, bilo domaću ili vanjsku. U intervjuu za CNN, Erdoğan je rekao da će "apsolutno" nastaviti snižavati kamatne stope, unatoč obilju dokaza da je to ekonomiji nanijelo veliku štetu i odbilo ulagače. Također je toplo govorio o svojem "posebnom" odnosu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, ponovio svoje dugogodišnje odbijanje provedbi sankcija Rusiji i kritizirao Zapad što nije zauzeo "uravnotežen pristup" prema Moskvi.
Erdoğan odbija uvesti sankcije Rusiji | Bloomberg
Upravo je u Erdoğanovu pristupu vanjskoj politici uočljiv nedostatak ravnoteže. Dok je tijekom nekoliko godina gradio taj poseban odnos s Putinom, udaljio je Tursku od njezinih partnera u Sjevernoatlantskom savezu i ugrozio njegovu obranu – najprovokativnije kupovinom ruskih raketnih obrambenih sustava S-400. Također je antagonizirao glavne trgovinske partnere svoje zemlje u Europi, prijeteći s pokretanjem bujice izbjeglica preko zapadnih granica Turske.
Tijekom trenutačne predizborne kampanje, on i drugi čelnici njegove Stranke pravde i razvoja (Adalet ve Kalkınma Partisi – ATP) krivili su Zapad, a posebno SAD, za većinu onoga što Tursku danas muči.
Optimisti će istaknuti da je Erdoğan poznat po oštrim zaokretima u vanjskoj politici – u proteklih nekoliko godina pomirio se s bliskoistočnim državama koje je prethodno otuđio, uključujući Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Egipat i Izrael. Možda bi učinio isto s SAD-om da je Bidenova administracija, primjerice, Tursku vratila u proizvodni program F-35 (iz kojeg je izbačena kad je Ankara kupila S-400) ili povukla podršku kurdskim saveznicima koje Erdoğan smatra teroristima.
Erdoğan za većinu onoga što Tursku danas muči krivi Zapad, a posebno SAD | Bloomberg
No Erdoğanovi preokreti na Bliskom istoku nisu bili rezultat pomirljivosti regionalnih čelnika, već su većinom bili potaknuti njegovim očajem. Nakon što je tursku ekonomiju uništio, trebala mu je velikodušnost zaljevskih Arapa, a bez popustljivosti bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, trebala mu je izraelska i egipatska diplomatska pomoć u rješavanju regionalnih sporova.
Pouka iz tih zaokreta za Bidenovu administraciju je da se u odnosima s Turskom isplati čekati.
Teško je znati koja će kombinacija čimbenika Erdoğana natjerati na povratak talbuli rasi sa Zapadom, ali dva su elementa bitna. Jedan je da će Turska neminovno dosegnuti razinu ekonomske krize iz koje je čak ni Erdoğanovi arapski prijatelji neće moći izvući. Drugi je da ruski postupci u ratu u Ukrajini njegov poseban odnos s Putinom čine problematičnim.
Bidenova administracija ne mora učiniti mnogo u vezi s prvim. Može računati na to da će Erdoğan tursku ekonomiju gurnuti dublje u rupu koju je iskopao, dok arapske države više neće produživati njegovo uže. Kako mu je mogao potvrditi egipatski predsjednik Abdel-Fattah El-Sisi, Saudijci i Emirati više ne pružaju neograničenu pomoć.
Što se drugog tiče, Bidenova administracija i zapadni savez bili su postojani u podršci Ukrajini u odbijanju ruske invazije. Što više preokreta Putin pretrpi na bojnom polju, to će Erdoğanu njegovo prijateljstvo biti manje posebno. U međuvremenu bi Washington trebao nastaviti vršiti pritisak na Ankaru da Moskvi prestane dopuštati pristup robi pod sankcijama, a prijetnja kaznenim mjerama ima određeni učinak – Turska je nedavno blokirala tranzit nekih pošiljki.
Ako Erdoğan pobijedi u drugom krugu izbora u nedjelju, kako se sad očekuje, tema njegova inauguralnog govora bit će da Turska nije za preokret. Biden bi trebao dati do znanja da nije ni SAD.
