Godina dana Putinovog gnjeva i ukrajinskog stradanja

Na današnji dan prije točno godinu dana, u četiri sata ujutro po lokalnom vremenu Rusija je napala Ukrajinu. Ruski predsjednik Vladimir Putin u svojem je obraćanju na ruskoj televiziji javnosti najprije držao lekcije iz povijesti o stoljetnim težnjama Rusa da žive pod jednom zastavom i u jednoj državi. Napad je opisao kao specijalnu vojnu operaciju na teritoriju Ukrajine kojoj je cilj tzv. denacifikacija i demilitarizacija ukrajinskog prostora i države.

"U skladu s člankom 51. (Poglavlje VII) Povelje UN-a, uz dozvolu Vijeća Ruske Federacije, i u izvršavanju ugovora o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći s Donjeckom Narodnom Republikom i Luganskom Narodnom Republikom, koje je ratificirala Savezna skupština, donijeli smo odluku o izvođenju specijalne vojne operacije", izjavio je tada Putin.

Čini se kako inicijalni plan ruskog državnog vrha nije bio voditi rat u nedogled, već u 72 do 96 sati, ili najdulje tjedan dana svijetu pokazati svoju nadmoć i anektirati ukrajinski teritorij, na koji prvenstveno Putin i njegovi sljedbenici vjeruju da polažu pravo. Oružana i tehnološka moć Rusije i neutemeljeni obavještajni podaci ovoga puta imali su drugačiji ishod. Rasplet situacije uistinu je drugačiji u usporedbi s 2014. godinom, kada je Rusija beskrupulozno nasrnula na Ukrajinu i anektirala Krim pred zatvorenim očima svjetske javnosti.

U prošlih godinu dana Ukrajina nije poražena, a Putina još više iritira činjenica da se ne nazire dan realizaciji njegova plana, tim više jer mobilizacija ljudstva u Rusiji stvara ogroman problem, što zbog dezerterstva što zbog utjecaja na samo rusko gospodarstvo jer su državni službenici obvezni odlaziti na vojne obuke. Izvještaji obavještajnih službi članica NATO-a također ne idu u prilog brojnosti ruskih vojnika. Ukazuju na to da Rusija gubi najmanje dvije tisuće vojnika za svakih 100 metara teritorija koji uspije osvojiti u istočnoj Ukrajini, piše britanski The Times.

Prikaz ruskih snaga na okupiranom ukrajinskom teritoriju kroz vrijeme

Moskva na ratišta šalje i slabo obučene vojnike, koji su često i zatvorenici. Iako Kijev nije spreman javno priznati točnu brojku ljudskih gubitaka, prošlomjesečna procjena američkog generala združenog stožera Marka A. Milleya je da je ta brojka iznad 100 tisuća i na jednoj i na drugoj strani. U neslužbenom je razgovoru rekao da je brojka ipak bliža 120 tisuća, prenosi New York Times.

Agresija i gospodarstvo 

Ukrajina je jedan od najvećih svjetskih izvoznika hrane, pa je od ruske invazije 24. veljače svjetska cijena pšenice, suncokretovog ulja i kukuruza skočila jer je izvoz preko Crnog mora kontroliran od Rusije i ovisi isključivo o dobroj volji Moskve. Posredstvom Turske sklopljen je sporazum između Kijeva i Moskve za koridor o izvozu žitarica polovinom prošle godine, no bez obzira na njega i privremeno zagušenje u opskrbom lancu, itekako se odrazio na cijene te osnovne životne namirnice u državama širom svijeta.

Izvoz hrane nije jedini alat ucjene na koje se Rusija oslanjala. Plan je prvenstveno bio Europu ucijeniti opskrbom plinom, pa je tako polovicom ljeta 2022. referentna cijene prirodnog plina na europskim burzama u dva dana skočila za 40 posto nakon što je Rusija nastavila s rezanjem isporuke europskim kupcima.

Ruski izvoznik plina Gazprom također je u srpnju najavio da će protok plina kroz plinovod Sjeverni tok 1 biti smanjen na 33 milijuna kubičnih metara, što predstavlja petinu kapaciteta plinovoda zbog, kako su naveli, problema s održavanjem turbina. U konačnici je opskrba tim putem, zbog sabotaže, u potpunosti prekinuta.

No srećom ni ucjena plinom nije išla na ruku Putinu, prvenstveno zahvaljujući blagoj zimi i velikim količinama zaliha plina u europskim skladištima, iako se sa zebnjom očekivala duga i hladna najavljivana zima koja je u Europi izazvala strah i utrku u pronalaženju alternative. Tako se Katar našao na listi potencijalnih alternativnih opskrbljivača. No sretni splet okolnosti s povoljnim vremenskim uvjetima, odnosno iznimno blagom zimom, spasili su dan, jer ni katarski kapaciteti ne bi bili dovoljni za europske potrebe.

Rusko gospodarstvo na blagom udaru

Uz plin, nakon ruskog napada na Ukrajinu, u fokus je došla i ruska nafta te njeni derivati. Skupina najrazvijenijih zemalja G-7 i zemlje Europske unije (EU) su početkom veljače postigli suglasnost o ograničenju cijena na 100 dolara po barelu za prodaju ruskog dizela trećim zemljama. Iz G-7 su tada priopćili da je postignut dogovor i o ograničenju cijene na 45 dolara po barelu za derivate koji se prodaju uz popust, poput loživog ulja, te je dogovoreno da se u ožujku ponovno razmatra visina ograničenja ruske nafte, gdje je cijena postavljena na 60 dolara po barelu.

Pomoć Zapada

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je nedavno na svojem drugom inozemnom putovanju od početka ruske invazije nad Ukrajinom posjetio Europu, a prvo odredište bio mu je London, gdje je pregovarao o britanskim raketama dugog dometa kojima bi Ukrajinci ciljali oteti otok Krim. Premijer Ujedinjenog Kraljevstva (UK) Rishi Sunak tada je obećao Ukrajini poslati dodatnu vojnu pomoć.

Nakon američke donacije borbenih tenkova M1 Abrams i njemačka je vlada iz industrijskih zaliha odobrila isporuku tenkova Leopard 1 Ukrajini te su tada izjavili da su u pregovorima oko kupovine 15 protuzračnih sustava Gepard iz Katara za slanje u Kijev.

I nedavni iznenadni posjet američkog predsjednika Joea Bidena Kijevu ocijenjen je plodonosnim, a njegov domaćin Zelenski je rekao kako je s Bidenom dogovarao i slanje dalekometnog oružja te se zahvalio za dosadašnju svesrdnu pomoć.

Volodimir Zelenski | Bloomberg

Hrvatska perspektiva Ukrajine

Globalna geopolitička drama, naravno, ostavlja posljedice i na lokalne odnose. U programu HRT-a u petak ujutro govorio je hrvatski poduzetnik Denis Ivančić, nastanjen u Lavovu, te je komentirao situaciju prvenstveno u tom gradu i u Ivano-Frankivsku, gdje je rekao da situacija danas gotovo normalna. "Ako ne čitate novine i ne gledate televiziju, tu ne biste ni znali da je rat", izjavio je Ivančić.

Prisjetio se kako je to izgledalo prije točno godinu dana kada je vladao, kako kaže, kaos. Tog jutra, kada je invazija počela, nebo je opisao kao dimnu zavjesu, ljudi su panično napuštali grad i jurili prema selima, a bankomati su bili bez novca, prisjeća se Ivančić.

Ističe da je danas situacija drugačija, namirnica ne nedostaje i ljudi odlaze na posao. Komentirao je i eventualnu odmazdu Rusije na današnju godišnjicu, kao i sam ishod rata, za koji je rekao da dijeli uvjerenje ukrajinskih sugrađana da do odmazde neće doći jer Rusiju muče problemi mobilizacije ljudi za odlazak u rat.

S druge strane, ističe da se na ukrajinskoj strani sprema velika ofenziva, koju je usporedio s hrvatskom Olujom. Na kraju je zaključio da je uvjeren u pobjedu Ukrajine. Ukrajince opisuje kao optimiste s moralom na visokoj razini te dodaje kako je uvjeren i u povratak anektiranog Krima Ukrajini.