Logika nalaže sporazum s Iranom, no hoće li to Trumpove fantazije dopustiti?

Čini se da tržišta vjeruju da će rat na Bliskom istoku uskoro završiti, budući da su mali izgledi da bi bilo koja strana ostvarila odlučujuću pobjedu ponovnim pokretanjem sukoba. Troškovi takvih pokušaja mogli bi biti pregolemi.

Izrael i Libanon te SAD i Iran izravno pregovaraju jedni s drugima. Taj bi se razvoj događaja mogao iskoristiti kako bi se oba odnosa usmjerila prema razinama sigurnosti i stabilnosti kakve nisu viđene desetljećima.

Zapravo, argumenti u korist trajnog primirja i nagodbe toliko su uvjerljivi da se to i dalje čini kao jedini razumni ishod rata, čak i ako se put prema njegovom ostvarenju pokaže kaotičnim i prepunim neuspjelim pokušajima.

Problem je u tome što se čini da trenutačno ne živimo u svijetu u kojemu vlada logika. Niti imamo strateški um nalik na Henryja Kissingera koji bi bio kadar postići velike sporazume koji su nam trenutačno potrebni, niti skupinu vođa s osobnom i političkom hrabrošću potrebnom za kompromis, kakvu je recimo pokazao egipatski Anvar Sadat sklapanjem mira s Izraelom 1979. godine ili Jicak Rabin kada je potpisao Sporazume iz Osla s Palestinskom oslobodilačkom organizacijom 1993. i 1995. godine.

Umjesto toga, u Teheranu imamo podijeljeno vodstvo, s oružjem i moći, nažalost, u krivim rukama. Odluka o tome koje uvjete treba prihvatiti nije u rukama ljudi s kojima SAD pregovara, odnosno predsjednika parlamenta Mohameda Bagera Galibafa i ministra vanjskih poslova Abasa Arakčija pa čak ni vrhovnog vođe. Glavnu riječ vode generali Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC), koji upravljaju raketnom snagom i sigurnosnim snagama države.

U Libanonu je izraelski premijer Benjamin Netanjahu pristao na privremeno primirje i pregovore s bejrutskom vladom tek pod prisilom. Pritisak je došao od američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je izraelske akcije protiv Hezbolaha vidio kao potkopavanje njegovih napora za okončanje rata s Iranom.

Nažalost, ti napori ne znače da je Trump trezven po svim pitanjima. Kad je riječ o Iranu, čini se da živi u vlastitom filmu i konstantno iznova kreira stvarnost prema scenariju u kojem igra ulogu žilavog i konačno pobjedonosnog junaka, bez obzira na stvarnu situaciju.

Ovo je inherentno nestabilna situacija, o čemu svjedoči kaos u Hormuškom tjesnacu tijekom vikenda. Čim je Arakči proglasio Hormuz "potpuno otvorenim" za vrijeme trajanja primirja u Libanonu, sve se počelo raspadati.

Trump je izjavio da će se američka blokada brodova koji plove do i od iranskih luka nastaviti. Izvješće u Wall Street Journalu ukazuje na to da će SAD proširiti svoju blokadu i na međunarodne vode te presretati brodove koji prevoze iransku naftu gdje god se nalazili diljem svijeta.

Trump u svojem filmu

Trump tvrdi da pregovori odlično napreduju i trebali bi se nastaviti u ponedjeljak. Sporazum bi mogao biti sklopljen u roku od nekoliko dana i navodno je preostalo tek nekoliko sitnica koje treba razriješiti. U međuvremenu, "promjena režima" u Iranu je postignuta – radikali su mrtvi, a vlast je preuzela nova generacija razumnijih vođa i sada takoreći preklinju Trumpa za okončanje pregovora. Iran je čak pristao predati svoj obogaćeni uranij. SAD se, s druge strane, čvrsto drži i održava svoju blokadu i zahtjeve, a pritom ne nudi ništa zauzvrat, čak ni novac.

Ništa od toga nije istina. To je samo scenarij imaginarnog filma u kojem Trump živi. U Iranu nije došlo do promjene režima. Kao što je washingtonski Institut za proučavanje rata (ISW) u subotu naveo u svojoj analizi sukoba: "Zapovjednik Korpusa islamske revolucionarne garde, general-bojnik Ahmad Vahidi,  i članovi njegova užeg vjerojatno su u posljednjih 48 sati osigurali kontrolu ne samo nad iranskim vojnim odgovorom, već i nad pregovaračkom pozicijom i pristupom Teherana, barem privremeno." Ti su ljudi tvrdolinijaši u punom smislu te riječi.

Arakčijeva objava na društvenim mrežama o otvaranju Hormuza izazvala je burne reakcije drugih čelnika u zemlji kada je postalo jasno da SAD neće uzvratiti istom mjerom. Toj su uvredi dodatno doprinijele Trumpove tvrdnje o nuklearnom sporazumu. IRGC je stoga upozorio protiv pokušaja prelaska Hormuza bez njihovog pristanka i pucao na dva plovila kako bi poslao jasnu poruku.

 

Galibaf, i sam bivši zapovjednik IRGC-a, izjavio je da je Trump na društvenim mrežama iznio sedam tvrdnji o njihovom dogovoru, od kojih su sve neistinite. Hormuz će ostati zatvoren dok i SAD ne ukine blokadu, rekao je.

Istina je da nuklearni sporazum ne postoji i da su zemlje i dalje daleko od dogovora. Radikali i dalje vladaju Islamskom Republikom. Dapače, moguće je da je nagodbu sada teže postići budući da je vrhovni vođa Ali Hamenei ubijen prvog dana rata. U Teheranu više ne postoji jedna osoba koja donosi odluke i kojoj bi se čak i IRGC morao pokoriti. Čini se da je njegov sin i nasljednik Modžtaba Hamenei toliko teško stradao u zračnom napadu na svog oca da čak nije bio u stanju snimiti video dokaz da je živ.

U međuvremenu, nosač zrakoplova Gerald Ford vraća se prema Zaljevu nakon popravka, a Trump je zaprijetio nastavkom bombardiranja Irana čim ovog tjedna istekne desetodnevno primirje. S druge strane, američke obavještajne službe navodno vjeruju da Iran iskopava projektile i lansere koji su ostali zatrpani pod ruševinama nakon američkog i izraelskog bombardiranja. Prema izvješću New York Timesa, SAD sada vjeruje da su iranske zalihe projektila i lansera ponovno na 70 posto, odnosno 60 posto predratnih razina.

Osnovni scenarij za ovaj rat i dalje ostaje da će dvije strane nekako, sigurno, pronaći put natrag do pregovaračkog stola i nagodbe, jer obje imaju previše za izgubiti, a premalo za dobiti ako se rat nastavi punom snagom. To bi bilo sigurno u logičnom svijetu. Međutim, u stvarnom smo svijetu na milosti Trumpovih i IRGC-ovih fantazija o pobjedi – povratak ratnom stanju je itekako moguć.