Građanski pokret za tradicionalnu arhitekturu mijenja skandinavske trendove

Pokret poznat kao Arhitektonski ustanak (šved. Arkitekturupproret, norv. Arkitekturopprøret, fin. Arkkitehtuurikapina) suprotstavlja se skandinavskim trendovima u dizajnu i ponekad uspije prisiliti arhitekte da odustanu od svog nauma.

Tako je 2014. godine norveški arhitektonski biro MAD Arkitektur udario u zid. Njegov modernistički prijedlog zgrade u staklu na adresi Sandakerveien br. 58 B/C, u četvrti Torshov u Oslu, odbacili su i gradski ured za upravljanje kulturnim naslijeđem i povjerenstvo za planiranje i izgradnju.

Povjerenstvo je reklo kako je predloženi objekt previsok i u neskladu sa susjednim zgradama koje su tradicionalnog skandinavskog oblika.

Devet godina kasnije norveški je list Aftenposten objavio da se MAD vratio, ali s potpuno drugačijim prijedlogom, neuobičajenim za trendove, koji je reflektirao stil okoline.

Za norveški ogranak pokreta na društvenim mrežama Arhitektonski ustanak ta je promjena značila još jednu pobjedu. Pokret je utemeljen 2014. godine u Švedskoj kao grupa na Facebooku, a u njoj se okupljaju građani koji kritiziraju ono što nazivaju "kontinuiranim poružnjavanjem" razvoja u skandinavskim gradovima i koji se zalažu za povratak klasičnom dizajnu.

Pokret sada ima više od 100 tisuća pratitelja i služi kao platforma za postizanje cilja da javnost, a ne samo birokrati, arhitekti, developeri i vlasnici imovine, imaju glas u dizajnu zgrada i prostora.

Slično kao u Norveškoj, iz Švedske dolaze primjeri projekata čiji je izvorni moderni dizajn kasnije preobražen u tradicionalni.

Norveški ogranak, utemeljen 2016. godine, sada je najveći i, primjerice, uspio da niz uglatih visokih zgrada nazvanih risørholmen završi kao područje tradicionalnih bijelih kuća s crvenim krovovima.

Iz biroa MAD kažu da promjene koje su predložili u svom projektu nisu išle za tim da zadovolje pokret građana, već da se pronađe rješenje koje će omogućiti da se nakon toliko godina projekt i realizira.

Ipak, dodaju da stajalište Arhitektonskog ustanka treba uzeti ozbiljno.

"Ono što gradimo danas bi trebalo trajati što dulje i kako bismo to postigli moramo graditi tako da se javnosti i korisnicima zgrade sviđaju. Mislim da je važnije no ikad da zgrade smatraju lijepima oni koji nisu arhitekti ili stručnjaci za estetiku. Oni koji su uključeni u pokret trebaju imati glas jer su kao i svi ostali pozvani imati osjećaje i reakcije o arhitekturi", smatra arhitekt u birou MAD Kurt Singstad.

Prvotni prijedlog zgrade na adresi Sandakerveien br. 58 B/C u Oslu | MAD Arkitektur

Veliki dio objava na društvenim mrežama članova Arhitektonskog ustanka sastoji se u prikazu kako je neka lokacija izgledala prije i kako izgleda nakon rušenja ili rekonstrukcije.

Drugi je način borbe postavljanje slike novih tradicionalističkih projekata iz drugih zemalja koji dokazuju da ružne stvari u javnom prostoru nisu svugdje slučaj.

Ogranci u Norveškoj, Švedskoj i Finskoj provode godišnje javne ankete kako bi se izabrale najružnije građevine u tim zemljama.

Tako su Munchov muzej u Oslu i Nacionalni muzej dobili "medalje strave" u anketi koja je uključila više od 10 tisuća glasača, što je bio svojevrsni referendum o gradskim naporima da Oslo dobije novu vizuru kao glavni grad kulture.

"Možete reći je li zgrada lijepa ili ružna, a ne morate za to biti arhitekt. Riječ je o životnom prostoru svih i svatko bi trebao moći imati mišljenje, a da ga se ne izruguje", ističe moderator na društvenim mrežama i bloger Peter Olsson.

Nordijske zemlje izgradile su reputaciju za odvažni modernistički dizajn. No to što se javio Arhitektonski ustanak ne treba vidjeti kao ironiju, smatraju njegovi članovi, jer se ne radi o otporu napretku. Ističu da je to djelomično odgovor na brzi urbani razvoj u najvećim gradovima Skandinavije.

Revidirani izgled zgrade na istoj adresi u Oslu | MAD Arkitektur

Pokret smatra da su zgrade koje izgledaju kao divovske kutije za cipele ili igračke krivo predstavljene kao održivo i ekonomično rješenje za hitne stambene potrebe. Dodaju da je njihova sklonost tradicionalističkom dizajnu nekorektno označena kao konzervativna, otprilike kao da, kako je rekla osnivačica finskog ogranka pokreta Marjo Uotila, ako volite klasičnu arhitekturu, želite odjenuti krinolinu.

Neki od kritičara pokreta smatraju da ima površnu retoriku, poglavito kada riječ "modernizam" rabi kao jednostavno osuđivanje suvremenih stilova, te da je fokusiran na izgled pročelja koji dominira u odnosu na dublja pitanja.

"Mislim da je estetika ključan motivator promjene, no vrsta površne estetike kakvu promiče Arhitektonski ustanak nije vrsta rasprave koju trebamo", rekla je profesorica povijesti arhitekture i umjetnička kritičarka Ingrid Halland sa Sveučilišta u Bergenu i Škole za arhitekturu i dizajn u Oslu. Ipak, smatra da veličina i upornost pokretu osiguravaju mjesto u debati.

Norveški ogranak vode psiholog Saher Sourori i marketinški stručnjak Erik Holm, a među moderatorima je tehnolog Håkon Wium Lie koji se pokretu posvećuje uz druge obveze kao što su uzgoj jabuka i izgradnja orgulja. Dio njegove zadaće je pretražiti zaostatke na Facebook stranici grupe na kojoj, kako kaže, ima puno fotografija koje stavljaju frustrirani članovi želeći ispuhati gnjev zbog zgrada u njihovu susjedstvu.

"Bilo bi vrlo depresivno stavljati samo fotografije ružnih zgrada, pa pokazujemo i one lijepih novih zgrada koje se uklapaju u okolinu", kaže Lie.

Suutemeljitelj švedskog ogranka Michael Diamant smatra da je važno iskazati strast.

"Ljudi imaju pravo biti gnjevni jer je ružnoća koju vide smišljena, a ako se oglasimo, smatraju nas konzervativnima. Moramo stvarati puno buke, inače se ništa ne mijenja", izjavio je Diamant koji radi kao kadrovski menadžer u bolnici.

Bilo to dobro ili loše, voditelji ogranaka postali su poznati u javnosti.

"Susretnem arhitekte u klubovima ili restoranima koji se okreću kad me ugledaju", kaže Holm.

Pokret je u međuvremenu dobio članove u Njemačkoj, Estoniji, Poljskoj, Nizozemskoj, pa čak i u SAD-u.

U Norveškoj su uskoro lokalni izbori, a Lie kaže kako su u grupi shvatili da je snaga u brojkama.

"Kontaktiraju nas političari koji se s nama žele susresti, pitaju za naše mišljenje ili nas stave u svoje podcastove. Činjenica da oni sada dolaze nama, a ne da mi moramo kucati na njihova vrata, znakovita je", ističe Lie.

Olsson, pak, kao svoje postignuće iznosi promjenu dizajna zgrade u Göteborgu koja je prvo trebala biti modernistička, da bi nakon njegovoga bloga iz 2018. dobila klasičniji izgled.

"Kada sam posjetio zgradu neposredno prije njezina dovršenja, prišao mi je jedan stranac i rekao kako mu se sviđa, dodajući kako se čudi zašto ne grade više takvih zgrada", opisao je Olsson.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar