Nedugo nakon ruske invazije na Ukrajinu, poljska je vlada napravila zakon kojemu je cilj više no udvostručiti vojnu moć te zemlje, pa je krenula u akciju kupnje oružja.
U trenutku dok se rat u Ukrajini bliži ulasku u drugu godinu, poljski je plan jačanja vojne sile snažno uznapredovao. On uključuje gotovo 500 raketnih sustava HIMARS ili sličnih. Samo 20 takvih omogućilo je Ukrajini da prouzroči priličnu štetu ruskom vojnom stroju.
Poljska također planira posjedovati više od 700 samohodnih primjeraka teškog topništva, što je šest puta više od njemačkog arsenala, kao i tri puta više modernih tenkova no što Velika Britanija i Francuska zajedno mogu okupiti.
Poljska lista želja može lako završiti neostvarena, no nije jedina takva.
Vlade diljem svijeta svladavaju lekcije iz prvog europskog sukoba visokog intenziteta nakon 1945. godine i procjenjuju stanje vojnih kapaciteta, od zaliha streljiva, do oružanih sustava i lanaca dobave. Neke zemlje ponovno razmatraju i vojnu doktrinu kako bi vidjeli za kakvu moguću vrstu rata da se pripreme.
Učinci konflikta u Ukrajini nisu samo ograničeni na susjede. Kina, Indija, Tajvan i SAD pomno prate posljedice iz tisuća kilometara udaljenosti. To ide toliko daleko da neki američki dužnosnici govore o europskom i azijskom sigurnosnom okviru kao jednoj cjelini.
"Ovo je priča o završetku posthladnoratovskog razdoblja, a ono je završilo 24. veljače 2022. Sve naše vojske kroz to prolaze jer je sada jasno da nitko, pa ni SAD, nema vojne zalihe dovoljne za vođenje velikog rata visokog intenziteta", kaže francuski vojni analitičar François Heisbourg.
Rat u Ukrajini je vjetar u leđa proizvođačima vojne opreme
Prema studiji vodećeg britanskog think-tanka za obrambena i sigurnosna pitanja Royal United Services Instituteu, važno je osigurati oružje, dronove i obavještajne inovacije, a to je, primjerice, Ukrajini pomoglo da donekle uravnoteži moć u odnosu na puno snažnijeg protivnika.
Ministri obrane NATO-a ovoga su tjedna prihvatili nove političke smjernice koje članice pozivaju da više ulažu u zračnu obranu, snage s većom sposobnošću dubinskog napada i digitalnu modernizaciju.
Ovoga se vikenda u Münchenu održava tradicionalna godišnja sigurnosna konferencija, a anketa koju su organizatori proveli među građanima zemalja skupine G-7 i nekih iz takozvane skupine BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) pokazuje da su ljudi sve zabrinutiji, od rastuće rizike i nuklearnog rata do nestašice hrane.
Čak i Mađarska, koja pokazuje prijateljske sklonosti prema Rusiji, ne skriva kako je zabrinjava sve neizvjesnija sigurnosna situacija. Finska i Švedska su u procesu primanja u NATO.
Ne treba čuditi da tvrtke koje se bave dizajnom i proizvodnjom oružja i obrambene opreme s pozornošću prate zbivanja u Ukrajini i oko nje.
Britanski BAE Systems, primjerice, kaže da u okviru programa proizvodnje zamjene za američko oklopno vozilo Bradley želi uključiti dodatni oklop na gornjem dijelu za obranu protiv modernih protutenkovskih raketa, odnosno postaviti oružje protiv dronova.
NATO članice smanjile su ulaganja u vojsku u posthladnoratovskoj eri
Za većinu članica NATO-a rat je došao kao šok u kontekstu postsovjetskog razdoblja smanjivanja vojnih proračuna, dokidanja vojne obveze ili otpisivanja velikih količina opreme u uvjerenju da veliki kopneni rat više nije vjerojatan.
Samo Zapadna Njemačka imala je tisuće tenkova u 1980-ima, a sada ih cijela zemlja ima 321. Ujedinjeno Kraljevstvo je prije četrdesetak godina imalo 325 tisuća aktivnih vojnika, na što se trošilo oko četiri posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), a sada troši dvostruko manji postotak na 150 tisuća vojnika.
Smanjivanje vojnih proračuna završilo je zapravo 2014. godine nakon ruske aneksije Krima.
Mnogi europski i američki dužnosnici vjeruju da je Vladimir Putin odlučan potčiniti rusko susjedstvo iz nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i nastojat će osnažiti vojsku bez obzira na ishod rata u Ukrajini.
Poljski vojni proračun ove godine iznosi oko 22 milijarde dolara, a još će oko osam milijardi biti upotrebljeno iz izvanproračunskog vojnog fonda napravljenog prošle godine. Ukupno će za vojsku izdvojiti četiri posto BDP-a ove godine. Baltičke zemlje su se odlučile na pristup sličan poljskom.
Njemačka je ustrojila fond od 100 milijardi eura kako bi ostvarila NATO-ov cilj izdvajanja dva posto BDP-a za vojsku. Osobe upoznate sa situacijom kažu da će Njemačka iduće godine povećati vojni proračun za 10 milijardi eura.
Pritom se preustrojava čitav obrambeni sektor. Rheinmetall investira stotine milijuna eura u nove pogone kod kuće i u bližim zemljama poput Mađarske za proizvodnju streljiva i tenkova.
Diehl Defence povećava proizvodnju raketnog sustava IRIS-T koji bi trebao igrati ključnu ulogu u ideji kancelara Olafa Scholza o izgradnji europskog proturaketnog štita.
U Francuskoj je vlada najavila izdvajanje 400 milijardi eura u razdoblju od 2024. do 2030. godine u vojne svrhe, što je za trećinu više no u sadašnjem šestogodišnjem planu.
Među otriježnjujućim spoznajama za Francusku je da su ruske snage u području Donbasa u nekim razdobljima ispalile jednako topničkih projektila u jednom tjednu kao i 155-milimetarska haubica Caesar francuskog proizvođača Nexter u 13 godina obuke i raspoređivanja u Afganistanu, Libanonu, Maliju i Iraku.
Situacija je možda i kritičnija za Ujedinjeno Kraljevstvo. Prema britanskom think-tanku, čitave britanske zalihe 155-milimetarskih topničkih granata bi ruska vojska potrošila u samo dva dana u Donbasu protekloga ljeta. Ukrajina bi ih potrošila u tjedan dana.
Tenkovi Leopard na vježbi u Poljskoj
Dakle, trend ponovnog naoružavanja prelazi nacionalne granice. Mađarski premijer Viktor Orbán nije slao oružje u Ukrajinu i pažljivo je odmjeravao odnos s Moskvom, no ipak se odlučio na jačanje vojnih snaga uslijed zabrinutosti za stoljetnu izloženost područja Srednje Europe sukobima između velikih sila.
Budimpešta je naručila 45 novih tenkova Leopard, 218 oklopnih vozila Lynx, nepoznati broj helikoptera Airbus 225 i haubica PzH 2000, kao i radarske te sustave za jačanje protuzračne obrane.
Brojne lekcije rata u Ukrajini zapravo su ipak vezane i za pitanja logistike, obuke i strategije ratovanja.
"Rusi su pokazali koliko je pogubno slabo upravljanje logistikom. To je recimo bitno i za tajvanski slučaj. Udaljenost od 200 milja oceana je zahtjevna za Kinu, ali i za opskrbu Tajvana", kaže bivša američka podtajnica za obranu Michèle Flournoy.
Tajvanski konflikt bio bi bitno drugačiji od ukrajinskog, a moguće imao i opasnije posljedice. Japan je kao i SAD zabrinut što Kina već više od desetljeća jača svoju vojsku.
Nije baš lako spoznati kakve procjene radi Kina budući da se odvijaju u čvrsto zatvorenim vojnim krugovima, no jasno je da se proučavaju pogreške koje su učinjene na ukrajinskom bojnom polju.
Časopis Naval and Merchant Ship objavio je ipak jedan članak u kojemu se objašnjava kako bi se kineski marinci zaštitili kod iskrcavanja.
U njemu se govori o hipotetskoj invaziji Kine na Tajvan i spominje događaj kada je Rusija objavila da je nad Zmijskim otokom srušila ukrajinski lovac i 12 raketa.
To upućuje da bi Kina trebala opremiti svoje marince s proturaketnim sustavima kako bi se zaštitili dok ne dođu kopnene snage u podršku, navodi se u članku.
Stručnjaci ističu i da kineska vojska proučava kako koristiti dronove da se što bolje moglo procijeniti stanje na bojnom polju.
Oko mogućih sukoba sa susjedima zabrinuta je i Indija.
Primjerice, tijek rata u Ukrajini upozorio je indijske vojne stručnjake na slabost u području dalekometnih raketa koje bi bile potrebne u slučaju sukoba uzduž planinskog graničnog područja s Kinom.
Indija je već naručila nove protuzrakoplovne rakete, kao i balističke rakete kratkog dometa.
Ipak, možda je najvažniji zaključak u New Delhiju da se ne bi trebalo više toliko oslanjati na Rusiju u naoružavanju, pa sada gledaju kako ostvariti partnerstvo s SAD-om i Francuskom.
Za domaće su proizvođače vojne opreme namijenili sada dvije trećine obrambenog proračuna, što je veliki skok u odnosu na prošlogodišnjih sedam posto.
"Održavanje opreme ruskog podrijetla postaje problem", rekao je šef indijske vojske Manoj Pande.
Koliko god Poljska bila odlučna osnažiti svoje obrambene snage, pitanje je koliko je to održivo, a to odražava problem određenog broja članica NATO-a čiji proračuni moraju balansirati između obrane i zdravstvenih potreba sve starijeg stanovništva.
Poljska namjerava svoje vojne snage povećati na 250 tisuća, sa 114 tisuća, u 12 godina, što je više od 11 tisuća novih vojnika godišnje.
"Dok je generalno pravac dobar, kada se pogledaju brojke, nisam siguran je li netko napravio cjelovitu analizu lokacija gdje bi vojska trebala držati toliku opremu i tko će tim oružjem upravljati i održavati ga", izjavio je bivši general i inspektor zračnih snaga Tomasz Drewniak.
Dodao je kako na troškove nove opreme otpada samo 25 do 30 posto vojnog proračuna.
"Ja sam služio u vojsci koja je imala 300 tisuća ljudi, ali bez resursa za bilo što, uključujući gorivo ili hranu", rekao je Drewniak.
.webp){kind=icon}
