U vrijeme globalne neizvjesnosti, kada je svijet prožet nizom različitih kriza, razgovarali smo s Ianom Bremmerom, geopolitičkim stručnjakom, predsjednikom Euroazijske grupe i autorom nove knjige Moć krize (Power of Crisis). Teme razgovora bile su rat u Ukrajini, približavanje zemalja Adria regije Europskoj uniji i predstojeći izbori za Kongres u SAD-u, čiji bi rezultat mogao otvoriti put povratku Donalda Trumpa na čelo američke države.
Koliko će trajati rat u Ukrajini i kako se može završiti?
Neće brzo završiti, to je jasno. Činjenica je da je ruska invazija na Ukrajinu prekinula 30 godina mira na europskom kontinentu. Imamo državno sponzorirani terorizam ruske vlade protiv ukrajinskog civilnog stanovništva. To je djelom zato što Vladimir Putin ima sve manje vojne moći da odgovori na ukrajinsku protuofenzivu na terenu. Na bojnom polju im ide nevjerojatno loše. Šalje dodatnih 300 tisuća vojnika u borbu, što je duboko nepopularan potez u Rusiji, jer Rusija zapravo ne kontrolira teritorij koji je nedavno nezakonito anektirala. Stanje ruske invazije je svakim danom sve gore.
Što će se dogoditi? Ukrajinci će se oduprijeti uz podršku NATO-a, u sljedećih nekoliko tjedana ili mjeseci osvojiti još teritorija, a onda ćemo vidjeti. Moramo vidjeti u kojoj će mjeri Putin eskalirati napore teroriziranja ukrajinskih civila širom zemlje i koja će sve oružja upotrijebiti. Vidjet ćemo i u kojoj će mjeri Putin ograničiti napade na Ukrajinu i hoće li biti asimetričnih napada na zemlje NATO-a, koje naravno u potpunosti podržavaju Ukrajinu. Vidimo ruske cyber napade, napade na plinovode, napade na ključnu infrastrukturu, što će otežati odgovor NATO-a. Mislim da su to velika pitanja za sljedećih nekoliko mjeseci, a ne pitanje nuklearnog oružja, koje je, naravno, egzistencijalna prijetnja koja je dobila dosta medijske pažnje. No prije nego se pozabavimo ovim pitanjem, mogu se dogoditi mnoge iznimno opasne stvari za sve u ovoj regiji.
Nedavno ste rekli da ne vidite mogućnost da Putin upotrebi nuklearno oružje jer bi to značilo gubitak nekih od posljednjih saveznika, poput Kine i Indije. Mislite li i dalje tako?
Ne samo to. Također bi se suočio s izravnim sudjelovanjem Sjedinjenih Država u ratu, slanjem trupa na teren, svakako bombardiranjem ruskih trupa i vojnih objekata. Bidenova administracija je Putinu ovu prijetnju sasvim jasno dala do znanja. I to je jedan od mnogih razloga zašto mislim da je malo vjerojatno da bi on zaista upotrebio nuklearno oružje.
Uporaba taktičkog nuklearnog oružja ne bi imala veliki utjecaj na stvarno ratovanje. On to radi kako bi terorizirao građane i izazvao globalnu reakciju. Ne može ubiti mnogo vojnika, pa bi ga mogao iskoristiti za demonstraciju – da se Ukrajina bori sama, Rusi bi mogli koristiti taktičke nuklearne bombe da ih uplaše pa da prijeđu u protuofenzivu, ali naravno to ovdje nije slučaj. Tako da ne vidim okolnosti u kojima bi nuklearna energija zapravo bila pametna za Putina, čak ni kao krajnje sredstvo.
Imajte na umu i da je ruska vojna doktrina upotrebe nuklearnog oružja odgovor na neposredne prijetnje prijestolnici i političkom rukovodstvu koje trenutno ne vidimo. Nejasno je bi li ruski vojni vrh slijedio i izvršio Putinovo naređenje ako bi ruski predsjednik prekinuo ovu doktrinu. A ovo bi mogla biti direktna prijetnja samom Putinu. Iz svih ovih razloga, smatram da je malo vjerojatno da bi Rusija odlučila upotrijebiti nuklearno oružje.
Ali izgleda da je Putin već prešao granicu. Vidimo razdvajanje Rusije i Europske unije, posebno u sektoru energetike. Postoji li šansa da se Rusija i EU ponovo približe i znači li to nužno da Putin mora otići?
Ne radi se samo o Europi. Mislim da je razdvajanje na razini G7 više-manje trajno. Moguće je da će novi režim, ako Putin ode s vlasti, pokušati obnoviti ove odnose, ali je jednako moguće da će novi režim biti neprijateljski raspoložen prema Zapadu – to nije ništa novo ili jedinstveno Putinu. Ipak, sve dok je Putin na vlasti, vrlo je jasno da je ovo razdvajanje trajno i da se odluka Europljana da povećaju potrošnju za obranu, smanje energetske tokove iz Rusije i diverzificiraju se – neće promijeniti.
Čak i da je Rusija imala drugačiji režim i da su pregovarali i pomirili se s Ukrajincima – što je sada jako teško zamisliti – jasno je da se Europljani, koji su već uložili u alternativnu energiju, proširili upotrebu nuklearne energije i obnovljivih izvora energije, uložili u LNG terminale, neće vratiti Rusima. Putin je doveo do toga da se Rusija od najvažnijeg partnera Kine na svjetskoj sceni pretvori u izoliranu zemlju, što se nije dogodilo nijednoj ekonomiji G20 od kraja Drugog svjetskog rata.
Ipak, Putin i dalje ima prijateljeau Europi, ne nužno u Europskoj uniji. Koliko je Srbija bliska Putinu?
Srbi, kao što znate, nisu podržali aneksiju ukrajinskog teritorija, a koliko sam razumio, Srbija će u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda (UN) glasati za osudu aneksije jer je ovaj potez Rusije protivan Povelji UN-a.
Apsolutno ste u pravu da je Srbija Putinu bila najbliža europska zemlja, ali oni smatraju da je Rusija prešla crvenu liniju. Naravno, nešto od toga je pritisak EU-a i njena ekonomska podrška koju Srbija želi, a nešto i zbog činjenice što su Putinovi sadašnji postupci previše opasni za Stari kontinent.
S druge strane, Srbija ima ambivalentan stav prema NATO-u – i dalje je živo sjećanje na bombardiranje Beograda. Pokušavaju ostati prijatelji s Rusijom i Kinom s jedne strane, i EU-om i SAD-om s druge strane.
Srbija je dobivala naftu iz Rusije s 30 posto popusta na sadašnje cijene, pa Srbija nije reagirala kao druge europske zemlje, već više kao Kina ili Indija. Osmi paket sankcija EU-a okončava balkanska izuzeća od ruskog naftnog embarga. To znači da će od 1. prosinca, kada embargo stupi na snagu, Srbija i dalje imati pristup energentima, ali će cijene biti znatno veće. Nisu sretni zbog toga, ali jednoglasna podrška zemalja EU-a novim sankcijama je previše velika da bi se protivili.
Vidite li Srbiju, možda u sljedećih 10 godina, kao državu članicu EU-a, s obzirom na to da nije uvela sankcije Rusiji?
Mislim da će se ovaj proces nastaviti, ali ne znam koliko će trajati. Znamo da je francuski predsjednik Emmanuel Macron odugovlačio i Srbi nisu bili sretni zbog toga. Činjenica da su pozvane Ukrajina i Moldavija vjerojatno će malo relaksirati ovaj proces i to će pomoći Srbiji.
Također mislim da, s obzirom na to da je Srbija već nekoliko puta glasala u skladu sa zapadnim rezolucijama u UN-u, i s obzirom na to da je njihova službena politika poštovanje punog teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine – što uključuje i poluotok Krim – da su ove točke važne za njihov odnos s EU-om.
Kako Bremmer komentira odnose država u regiji i ostatka svijeta, kao i predstojeće izbore u SAD-u i mogući povratak Trumpa na mjesto predsjednika, pročitajte na poveznici.
.webp){kind=icon}
