Jugoistočna Azija glavno je bojište trgovinskog rata – tko pobjeđuje?

Jedna od posljedica, možda i ključna, Trumpova trgovinskog rata sa svijetom nagli je porast ekonomsko-političke važnosti država jugoistočne Azije. Radi se o skupini od deset država koje su ekonomski i politički povezane u Savez država Jugoistočne Azije (ASEAN) i koje nastoje održavati ravnotežu između SAD-a i Kine, dviju sila koje već godinama oblikuju njihovu sudbinu. Ovih se dana u glavnom gradu Malezije održava 46. sastanak koji brojni promatrači u dinamičnom geopolitičkom okruženju smatraju najvažnijim dosad.

U sjeni Kine

Odnosi država ASEAN-a s velesilama kompleksni su, ali u osnovi vrlo jednostavni. Za to se pobrinuo američki predsjednik Donald Trump koji je carinama do 49 posto teško opteretio dinamična, razvijajuća i izrazito izvozno orijentirana azijska gospodarstva. Jasno je da je to učinio djelomično zbog značajnog trgovinskog suficita većine država ASEAN-a u razmjeni s SAD-om, ali i kako bi oslabio Kinu, jer su te zemlje gospodarski u velikoj mjeri vezane uz azijskog diva.

Ekonomisti smatraju da te zemlje u vrijeme optužbi na račun prekomjernih kineskih proizvodnih kapaciteta igraju ulogu "kineskog gospodarstva iz sjene". "Nije slučajno da se Vijetnam našao visoko na Trumpovoj listi za carine, jer je Kina veliki dio proizvodnje premjestila upravo u tu zemlju, iz koje potom izvozi u svijet, čime izbjegava američka trgovinska ograničenja", rekao je za Bloomberg Adriju slovenski ekonomist i profesor Mojmir Mrak.

Godine 2024. robna razmjena između Kine i ASEAN-a dosegla je 982 milijarde dolara, što predstavlja rast od 7,8 posto u odnosu na prethodnu godinu, kaže novinar Tian Dongdong iz kineske agencije Xinhua. "Kina i države ASEAN-a su već petu godinu za redom najveći trgovinski partneri, čime je savez od 2023. pretekao SAD i EU kao najveće kinesko izvozno tržište." Suradnja bi se dodatno trebala pojačati s upravo zaključenom trećom nadogradnjom sporazuma o slobodnoj trgovini između članica ASEAN-a i Kine.

Jugoistočna Azija - srce svijeta

Cvjetajuću geoekonomsku simbiozu, u kojoj mnoge države ASEAN-a rastu kao posrednici za kineski izvoz, ograničava strah od kineskog ekspanzionizma (posebno u Južnokineskom moru), koji potiče nacionalizam predsjednika Xi Jinpinga.

Zbog toga države nastoje održavati dobre odnose s SAD-om, koji istina ugrožava njihov izvozni model, ali im istodobno služi kao zaštita od sve ambicioznije Kine. Na današnjem samitu, gdje će se održati i trilateralni sastanak s Kinom i članicama Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC), države će pokušati zadržati neutralnu poziciju, što je u sve više polariziranom svijetu Trumpa i Xija sve teže. Domaćin, malezijski premijer Anwar Ibrahim, već je unaprijed najavio da savez neće "birati strane".

Radi se o zahtjevnom zadatku u regiji koja sve više jača svoju ulogu u svjetskim opskrbnim lancima, a time i na geopolitičkoj šahovskoj ploči. To se vidi i po posjetima svjetskih lidera koji sve češće dolaze u jugoistočnu Aziju. Prije tri tjedna tamo je boravio kineski predsjednik, koji je pozvao na stvaranje "velike azijske obitelji" kao odgovor na američki protekcionizam. "Dok Washington pojačava trgovinski rat, Peking se želi pozicionirati kao zadnji branitelj globalizacije i slobodne trgovine", kaže politolog Alexander Purton iz Prague Geopolitical Collectivea. Ekonomist i profesor Matej Lahovnik ide korak dalje: Trumpove mjere mogle bi dodatno povezati BRICS i ASEAN, "što će dugoročno izmijeniti globalnu raspodjelu ekonomske moći".

 

Trump se zasad još nije uputio u regiju, ali je nedavno posjetio zemlje Perzijskog zaljeva koje sudjeluju na samitu u sklopu GCC-a, u potrazi za rudarskim i tehnološkim prilikama, osobito u sektorima čipova i obnovljivih izvora.

Malezijski premijer nada se trgovinskom savezu između ASEAN-a, članica GCC-a koje žele diverzificirati gospodarstva ovisna o nafti, i Pekinga. "Pristupanje GCC-u uklapa se u staru ambiciju Malezije da bude posrednik između islamskog svijeta i istočne Azije, a istovremeno jamči da Kina neće imati prevladavajući utjecaj u raspravama o investicijama", procjenjuje Purton.

Politolog s Centra za politološka istraživanja Fakulteta društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani Marko Hočevar smatra da je upravo trostrani susret odraz činjenice da se "svijet u posljednjem desetljeću znatno promijenio". Prije bi bilo nezamislivo, kaže, da Saudijska Arabija ili Katar potpisuju unosne ugovore s američkim kompanijama, da predsjedniku SAD-a u Kataru čak poklone zrakoplov, a potom deset dana kasnije sudjeluju na sastanku o produbljivanju suradnje s Kinom, koju SAD smatra svojim glavnim konkurentom.

Grošelj: NATO jača azijsku poziciju

Unatoč željama domaćina, samit se neće moći izmaknuti gorućim sigurnosnim pitanjima. Amerikanci su za vrijeme administracije Joea Bidena često posjećivali jugoistočnu Aziju, ali je odnos Washingtona prema toj podregiji još od 2011. obilježen "zaokretom prema Aziji". U okviru tog pristupa SAD pokušava graditi manje tradicionalne saveze u regiji, posebno s Filipinima i Vijetnamom, kojima bi ograničio ambiciozni Peking. NATO već neko vrijeme razmatra otvaranje predstavništva u Japanu, dok su Azija i Kina bile jedna od ključnih tema NATO-ova samita 2023. i 2024. godine.

Europljane bi trebala zabrinjavati činjenica da Amerikanci to čine na račun EU-a. U vrijeme kada je Trump odbijao pružiti europski sigurnosni kišobran i uz definiranje Kine kao glavnog suparnika, taj zaokret može samo dodatno ojačati.

Geopolitički analitičar i stručnjak za obranu Klemen Grošelj izjavio je da NATO postupno povećava "svoje angažiranje u azijsko-pacifičkoj regiji, ponajprije kroz podršku državama poput Australije, Japana i Južne Koreje", a Jelena Juvan, predstojnica Katedre za obrambene studije na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani, dodaje: "Iako je trenutačna pažnja saveza usmjerena na Ukrajinu i Rusiju, u pozadini je svakako prisutan strah ili barem zabrinutost zbog Kine."

Posrednička uloga Bruxellesa

Dok u Kuala Lumpuru, osim trgovinskih i sigurnosnih tema, čelnici raspravljaju i o građanskom ratu u Mjanmaru, nestabilnoj državi s velikim zalihama rijetkih zemalja, svoju regionalnu turneju započeo je i francuski predsjednik Emmanuel Macron, s početkom u Vijetnamu. "Macron dolazi u ime EU-a, koji u kontekstu zaoštrenih globalnih trgovinskih odnosa također želi ojačati svoj utjecaj u regiji," izjavila je za BBC voditeljica trgovinske politike u Hinrich Foundationu Deborah Elms.

EU se pokušava pozicionirati kao alternativa Trumpovu trgovinskom protekcionizmu s jedne strane i kineskoj težnji za statusom svjetske sile s druge, čime odgovara na ključne brige regije.

Prijatelji i suparnici

Iako je fokus sastanka na jačanju trgovinskih veza u kontekstu carina koje su najviše pogodile upravo zemlje ASEAN-a i Kinu, što predstavlja zajedničku točku konsenzusa, odnosi među državama daleko su od prijateljskih. "Nedavna pomorska konfrontacija između Kine i Filipina možda neće biti izravno obrađena na samitu, ali će vjerojatno utjecati na sve rasprave o liberalizaciji trgovine", smatra Purton, govoreći o naizgled sekundarnoj ulozi geopolitičkih napetosti. Zbog važnosti Kine u regionalnoj trgovini, neke članice ASEAN-a pokušavaju spor u Južnokineskom moru pragmatično odvojiti od drugih tema, ali stručnjaci smatraju da je to "sve teže zbog sve odlučnijeg kineskog stava".

Zemlje članice će ipak iznijeti svoje zabrinutosti oko Južnokineskog mora, no to će učiniti u okviru kodeksa ponašanja u spornom moru, kojim godišnje prođe gotovo trećina svjetske trgovine, odnosno roba vrijedna 5,3 bilijuna dolara. "Iako je kodeks pripremljen još 2002. godine, alternativni prijedlozi ostavili su ga u pravnoj neizvjesnosti", ističe Purton kao glavni kamen spoticanja u frenemy (prijatelj–suparnik) odnosima u regiji.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar