Globalna trgovinska razmjena rast će sporije od BDP-a

Globalna trgovinska razmjena će sve do 2031. godine rasti po stopi od 2,3 posto godišnje, a Hrvatska zbog geopolitičkih prilika ima veliku priliku u ICT industriji i proizvodnji strojeva i opreme, ocjenjuju iz Boston Consulting Groupa (BCG).

Kao glavne razloge zaključaka navode rat u Ukrajini i njegove posljedice koje su zamijenile pandemiju kao glavnu kočnicu rasta svjetske trgovinske razmjene, stoji u analizi BCG-a nazvanoj "Protekcionizam, pandemija, rat i budućnost trgovine."

Standardni će se trgovinski obrasci promijeniti, ali ne samo kao rezultat rata u Ukrajini, već i zbog sve manjeg oslanjanja zapadnih zemalja na trgovinsku razmjenu s Kinom te gospodarskog uspona blokova kao što je Savez zemalja Jugoistočne Azije (ASEAN), ocjenjuju u BCG-u.

Analitičari BCG-a smatraju kako će energetski sektor biti pod najvećim utjecajem kočenja globalne trgovinske razmjene te procjenjuju kako će Europska unija od 2023. do 2031. uvoz energije iz SAD-a povećati za 338 milijardi dolara, uz veliki rast trgovine sa zemljama ASEAN-a, Afrikom, Bliskim istokom i Indijom.

Trgovinska razmjena između EU-a i Rusije naglo će se smanjiti budući da Zapadna Europa nastoji smanjiti svoju ovisnost o ruskoj nafti i plinu. Uslijed toga, Rusija će svoje trgovinske tijekove nastojati premjestiti iz Europe u druge regije, posebice Kinu i Indiju. EU je također zauzeo sve oprezniji stav prema Kini. Rast međusobne trgovine usporava na skromnu stopu od 2,3 posto do 2031. godine, kad će iznositi 72 milijarde dolara.

"Svjedočimo vremenu tektonskih promjena u globalnoj trgovinskoj razmjeni. U BCG-u predviđamo da će se trgovinska razmjena oporaviti od usporavanja pod utjecajem pandemije i rasti po stopi od 2,3 posto godišnje, no to više neće biti trgovinska razmjena kakvu smo poznavali proteklih 40-ak godina. Tijekom sljedećih desetak godina, globalna trgovinska razmjena će, najviše pod utjecajem geopolitičkih silnica, postati u većoj mjeri regionalizirana", istaknuo je Tomislav Čorak, partner u BCG-u.

Dodao je kako Hrvatska ima priliku okoristiti se ovim promjenama, što je rezultat brze integracije na EU-ovo zajedničko tržište i eurozonu. "Problematično je što veći dio razmjene s članicama EU-a otpada na uvoz niževrijednih roba i usluga, što nas ne čini konkurentnima. Nakon uvođenja eura, za Hrvatsku je nestao valutni rizik u vanjskotrgovinskoj razmjeni s članicama EU-a, što nam otvara goleme prilike za privlačenje izravnih stranih ulaganja nužnih za transformaciju ekonomije i razvoj djelatnosti s višom dodanom vrijednošću. No tu ćemo se natjecati sa Slovačkom i Slovenijom koje su već od globalnih kompanija identificirane kao zemlje u kojima (one) mogu diverzificirati svoje nabavne lance", smatra Čorak.

Rekao je i kako globalne kompanije grade proizvodne kapacitete za tržište cijelog EU-a te da se Hrvatskoj otvaraju značajne prilike za razvoj u proizvodnji strojeva i opreme te ICT-u. "No to će zahtijevati značajna ulaganja u infrastrukturu te stručna znanja i vještine, za što nam je dostupan novac iz EU-ovih fondova. No moramo imati pametne politike za privlačenje stranih IT stručnjaka i posebno za zadržavanje hrvatskih stručnjaka iz područja inženjerskih tehnologija. Dobrom strategijom Hrvatska može konkurirati susjednim zemljama i ima realnu priliku razviti gospodarstvo u srednjem roku", zaključio je Čorak.

Michael McAdoo, partner u BCG-u i jedan od suautora izvješća rekao je kako novi obrasci globalne trgovinske razmjene od kompanija zahtijevaju prioritizaciju otpornosti nabavnih lanaca i diverzifikaciju jačanjem zaliha ključnih sirovina i komponenti, kao i potragu za alternativnim dobavljačima za njih. "Nekad sigurni globalni trgovinski tokovi koji su kompanijama omogućavali stvaranje složenih nabavnih i prodajnih lanaca zamijenjeni su nesigurnošću koja traži bolju ravnotežu između učinkovitosti i niskih troškova s jedne te povećane svijesti o globalnim rizicima s druge strane", smatra McAdoo.

Zaključio je kako će posljedice usporavanja trgovinske razmjene zapadnih zemalja s Rusijom i Kinom biti porast trgovine između sjevernih i južnih regija jer će te zemlje pronalaziti nove trgovinske partnere u Africi, Južnoj Americi, i Jugoistočnoj Aziji, što će trgovinu povećati za više od bilijun dolara.