U omiljenom japanskom pubu Jensena Huanga još nije vrijeme za zadnju rundu

Kada je osnivač Nvidia Corp.-a Jensen Huang prošlog mjeseca boravio u Tokiju, najiznenađujuće mjesto koje je posjetio nije bio dobavljač čipova niti proizvođač videoigara Sega Sammy Holdings, već Yakiton Sankichi.

Ovaj ležerni ugostiteljski objekt je izakaya, što se često prevodi kao japanski pub. Riječ je o skromnom lokalu za široke mase kakve Huang preferira i u Seulu i Taipeiju; prema izvješćima, u restoranu je potrošio 300.000 jena (1900 dolara) na hranu i piće s čelnicima ključnih dobavljača čipova.

Huangovi obožavatelji pohrlili su u Yakiton Sankichi, koji se sada ispričava gostima zbog spore usluge uslijed eksplozije popularnosti. No može li se njegov dodir Midasa preliti na cjelokupnu industriju izakaya?

Vidjeti jednog od najbogatijih ljudi na svijetu kako uživa u jednostavnim svinjskim ražnjićima jedna je od rijetkih pozitivnih vijesti koje je ovaj sektor imao godinama. Fokus je puno češće na rekordnoj stopi stečajeva, pri čemu je samo u prvoj polovici 2026. godine zatvoreno 118 lokala.

Izakaya se razvila iz trgovina iz doba Edo koje su prodavale sake i mala jela. Usporedba s "pubom u japanskom stilu" ide samo do određene granice: to je spoj kvartovskog bara i restorana s malim slijedovima, ugodno mjesto gdje se prijatelji ili kolege okupljaju uz nepretencioznu hranu i ležerno piće. Poput britanskog puba, međutim, može biti riječ o malom lokalu u vlasništvu samog ugostitelja ili pak dijelu velikog nacionalnog lanca.

Jednako tako, riječ je o poslovnom modelu koji je pod pritiskom. Pandemija koronavirusa bila je šok od kojeg se sektor nije potpuno oporavio, pri čemu su neki nekada sveprisutni lanci potpuno nestali. Baš kad su ponovno počeli izreći dobrodošlicu gostima nakon pandemije, pogodio ih je trostruki udarac inflacije u obliku viših računa za energiju, plaće i namirnice.

Ti bi pritisci mogli oslabjeti, no trajniji problem predstavljaju kulturološke promjene. Kao i drugdje, mladi u Japanu piju manje od prethodnih generacija, dok su stereotipi o japanskim radnicima koji su prisiljeni na beskrajna pijančevanja sa svojim šefovima postali prošlost jer se radna mjesta prilagođavaju modernim normama.

Sektor je oko 15 posto manji nego što je bio 2019. godine, što je veći pad od ugostiteljskog tržišta u cjelini. Broj izakaya padao je 13 uzastopnih godina sve do 2024. U rječitom potezu, nekadašnji kralj sektora Watami Co. promijenio je smjer i preuzeo japanskog operatera lanca Subway. Riječ je o okladi da je brza hrana budućnost; tvrtka cilja otvoriti jednako toliko lokacija u zemlji koliko ih ima McDonald's.

No nemojte još objavljivati zadnju rundu za ovaj sektor u cjelini. Ono što naslovi o stečajevima prikrivaju jest industrija koja se, poput japanskog gospodarstva, dijeli na pobjednike i gubitnike.

 

Pogledajte lidera u industriji Torikizoku, lanac yakitorija koji vodi Eternal Hospitality Group Co. On je svojedobno pomogao u stvaranju poslovnog modela za eru deflacije, gdje je sve na jelovniku, uključujući pića, stajalo samo 280 jena (1,77 dolara). To je trajalo više od 30 godina, sve dok se nije pokolebalo 2017., a zatim potpuno slomilo uz još tri povećanja cijena nakon pandemije.

To, međutim, nije odbilo kupce. Lanac i dalje bilježi ne samo veću prodaju nego i više gostiju, a ovisno o kvartu, u vrijeme večere gotovo je nemoguće dobiti stol (nedavno sam obišao 10 različitih lokacija za večeru u zadnji čas, ali sam morao odustati). Zajedno sa sestrinskim brendom, sada ima više od 1000 yakitori lokala u Japanu.

Godinama su osrednje izakaye mogle opstajati zahvaljujući jeftinoj radnoj snazi i sastojcima. No to je još jedan primjer poslovnog modela iz ere deflacije koji je odradio svoje. Pad cijena omogućio je slabima i generičkima da prežive dulje nego što su trebali, no inflacija ih sada prisiljava na promjenu. Operateri koji ne mogu dodati vrijednost ili uvjeriti svoje kupce da plate više – nestat će.

 

Na njihovo mjesto dolazi diferencijacija. Specijalizirani operateri kao što su Yataizushi, lanac s temom sushi restorana, i ponuđač prženih ražnjića Kushikatsu Tanaka šire se ubrzano. Moderne izakaye više su usklađene s preferencijama generacije Z, poput hrane, pića i iskustava pogodnih za Instagram; jedan takav lanac, Tori Yaro, u određenim lokalima u središtu grada čak zabranjuje ulaz starijima od 40 godina – praksu koju ovaj kolumnist u srednjim četrdesetima, koji živi u širem centru, ne odobrava. Drugi operateri prilagođavaju se turistima koji traže autentična japanska iskustva, uvodeći digitalne jelovnike i zapošljavajući strano osoblje.

I sada vidimo što bi ta kreativna destrukcija mogla značiti u svijetu nakon deflacije: povratak rastu. Čak i dok su stečajevi rasli u 2025. godini, broj izakaya kojima upravljaju veliki lanci porastao je prvi put u 13 godina. Spori pad ove industrije možda se bliži kraju.

Neki lokali, poput Yakiton Sankichija, poznati su po tome što su iznimno jeftini. Nakon Huangova posjeta, nakratko su ponudili meni od 10 jela pod nazivom "Jensen Huang slijed", koji je uključivao šest svinjskih ražnjića, ramen i dvosatno neograničeno piće za samo 4500 jena, prije nego što su uklonili Huangovo ime s jelovnika. To je i dalje poprilično povoljna ponuda – no pitanje je do kada.