Radnička prava osmišljena u 20. stoljeću postala su uteg koji sputava europsko gospodarstvo u 21. stoljeću. Dok američke kompanije otpuštaju radnike brzo i efikasno, često putem kratkog Zoom poziva, europski proces je dugotrajan, birokratski i iznimno skup.
Iako se europski sustav na prvu čini humanijim, analize pokazuje kako upravo ta rigidnost guši inovacije, odvraća od rizičnih investicija i dugoročno šteti konkurentnosti kontinenta. Skriveni troškovi kompliciranog otpuštanja postali su prepreka za stvaranje novih, disruptivnih tehnologija.
Američka brzina protiv europske birokracije
Postoje dva temeljna modela za masovno otpuštanje radnika na Zapadu. Američki uključuje menadžera koji stotine zaposlenika obavještava o otkazu putem videopoziva, nudi im nekoliko mjeseci otpremnine i želi sreću u budućnosti, uz napomenu da isprazne stol do ručka. Europska metoda je znatno složenija.
Čitaj više
Vjerovali ili ne - naknada za nezaposlene u Hrvatskoj veća je nego u Sloveniji
U Hrvatskoj se dugo smatralo da su radnici slabo zaštićeni. No pad nezaposlenosti i manjak radne snage u novije vrijeme preokrenuli su odnos snaga u korist radnika.
23.05.2025
Žene u Hrvatskoj i dalje potplaćene, faktor su i godine
Prosječna plaća muškaraca u 2023. bila je 1.290 eura neto, dok je plaća žena 1.079 eura.
07.03.2024
Kako u praksi izgleda mogućnost neograničenog godišnjeg odmora?
Tvrtke zaposlenicima sve češće nude opciju da sami odrede koliko dana godišnjeg odmora žele uzeti, ne postavljajući im gornju granicu za takvu odluku.
10.12.2023
Tvrtke koje planiraju masovna otpuštanja prvo moraju započeti konzultacije sa sindikatima, čiji predstavnici, primjerice u Njemačkoj, sjede u nadzornim odborima. Sastavlja se detaljan socijalni plan (plan social), a štrajkovi su gotovo neizbježan dio procesa.
U priču se često uključuju i političari, vršeći pritisak na poslodavca da smanji broj otkaza ili financira prekvalifikaciju otpuštenih radnika. Puni trošak restrukturiranja postaje poznat tek godinama kasnije, nakon što radni sudovi donesu svoje presude. U međuvremenu, kompanija često ne smije zapošljavati nove ljude kako ne bi morala vratiti one koje je tek otpustila.
Skrivena cijena 'sigurnog' radnog mjesta
Naizgled humaniji sustav sa sobom nosi golemu cijenu. Ne radi se samo o izravnim financijskim troškovima koji opterećuju dugoročnu profitabilnost, već o strateškom problemu. Poteškoće s otpuštanjem odvraćaju najveće europske kompanije od rizičnih ulaganja u inovativna područja. Investicije u disruptivne tehnologije – poput modela umjetne inteligencije ili autonomnih vozila – zahtijevaju sposobnost brzog zapošljavanja velikog broja stručnjaka, ali i otpuštanja većine njih ako projekt ne uspije.
"Kada je otpuštanje skupo, kao što je u većini Europe, poslodavci oklijevaju ulagati u rizične pothvate", ističe Olivier Coste, bivši dužnosnik i tehnološki poduzetnik. Zajedno s ekonomistom Yannom Coatanlemom, pratio je troškove korporativnih restrukturiranja. Dok će američka tvrtka za otpuštanje radnika platiti ekvivalent sedam mjesečnih plaća, u Njemačkoj taj trošak doseže 31 mjesec, a u Francuskoj čak 38 mjeseci. Najveći trošak, osim otpremnina, predstavlja zadržavanje neproduktivnih radnika na platnoj listi.
Posljedice
Visoki troškovi restrukturiranja izravno utječu na vrste investicija. Velika kompanija koja financira deset rizičnih projekata može očekivati da će osam propasti, što rezultira velikim brojem otkaza. Primjerice, Apple je godinama pokušavao razviti samovozeći automobil, da bi na kraju otpustio 600 zaposlenika nakon odustajanja od projekta. Preostala dva uspješna projekta generirat će profit koji višestruko premašuje uložena sredstva.
U Americi, gdje je cijena neuspjeha niska, to je isplativa oklada. U Europi, jednostavno nije.
Učinak je vidljiv diljem kontinenta. Mnoge europske blue-chip tvrtke prodaju tek poboljšane verzije proizvoda iz 20. stoljeća, bilo da se radi o turbinama, šamponima ili zrakoplovima. S druge strane, američke zvijezde tržištu nude chatbotove, računalstvo u oblaku i rakete za višekratnu upotrebu.
Posljedično, nijedan od tehnoloških divova vrijednih bilijune dolara nije europski. Američki proizvođač čipova Nvidia vrijedi više od 20 najvećih kompanija na burzama Europske unije zajedno.
Europsko oklijevanje
Desetljećima je Europa dobro funkcionirala sa svojim modelom postupnih inovacija. No, posljednjih godina nagrade za hrabre i disruptivne poteze su eksplodirale. Europske tvrtke suočavaju se i s drugim problemima poput prekomjerne regulacije, skupih energenata i visokih poreza, no malo tko prepoznaje zakone o radu kao ključnu prepreku.
Postavlja se pitanje zašto bi uspješne tvrtke uopće morale otpuštati? Ipak, to se događa. Microsoft, Google i Meta su posljednjih godina, unatoč sjajnim poslovnim rezultatima, otpustili više od deset tisuća zaposlenika u jednom valu. Šef Microsofta, Satya Nadella, nazvao je to "enigmom uspjeha". S druge strane, kada su njemački industrijski divovi poput Volkswagena i Boscha nedavno najavili otpuštanja, rokovi za njihovu provedbu protežu se do 2030. godine.
Europljani su privrženi svom "nježnijem" obliku kapitalizma, gdje se niži životni standard u odnosu na SAD kompenzira s manje radnih sati i većom sigurnošću posla. Ipak, moguće su promjene koje bi potaknule inovacije bez narušavanja temeljnih prava.
Jedan od prijedloga je da se najplaćenije radnike, poput onih u tehnološkom sektoru, može otpustiti jednako lako kao u Americi. Skandinavske zemlje su već pokazale put olakšavanjem otpuštanja uz istovremeno osiguravanje izdašnih naknada za nezaposlene. Ključ je u pronalaženju ravnoteže između socijalne sigurnosti i egzistencijalne potrebe za inovacijama. Sigurnost radnog mjesta nekada je bila utješni pokrivač Europe. Danas sve više nalikuje na luđačku košulju.
.webp){kind=icon}
