.webp){kind=icon}
UBS-ovo vikend spašavanje Credit Suissea uznemirilo je ulagače u europski bankarski sektor i premda je početna panika splasnula bankarski se svijet izmijenio.
To, naravno, nije samo zbog Credit Suissea već i vrlo svježe propasti američke banke Silicon Valley.
Cijena financiranja bit će veća, rast kredita bit će sporiji i profiti niži.
Banke i regulatori bi mogli postati još oprezniji kad je riječ o likvidnosti i kapitalu premda je europski regulator rekao ovoga tjedna da nema namjeru blokirati otkup vlastitih dionica.
Kada je propala banka Silicon Valley to je u prvi mah moglo izgledati kao izolirani događaj – jedna loše vođena banka koja je dospjela u probleme. U međuvremenu se pokazalo da bi to moglo prerasti u nešto veće.
Premda se ne bi trebalo takvo što dogoditi, rizik od gubitka depozita i likvidnosnih problema za druge banke u SAD-u i Europi ne mogu se više ignorirati.
Mnogi investitori i analitičari kažu da su sigurni da europske banke neće doživjeti dramatičan bijeg depozita. One imaju solidnu imovinu, snažne bilance i višak likvidnosti. No, to je vrijedilo i za Credit Suisse. Istina je da je švicarska banka imala vlastite probleme, uključivo nedavnu povijest gubitaka i skandala te lošu prognozu budućih povrata, no konačna kriza te banke podsjetnik je da se klijenti i poslovni partneri mogu ponašati na neočekivane načine.
Dobra je vijest da europske banke imaju puno slobodnoga novca ako se promatraju tehnički kriteriji. Uzmimo samo kriterije likvidnosne pokrivenosti koji pokazuju koliko gotovine i obveznica koji se lako mogu prodati drže banke u usporedbi s količinom depozita koju bi izgubili u slučaju 30 dana stresne situacije juriša na banke. Omjer od sto posto pokazivao bi da gotovina i obveznice točno pokrivaju očekivani odljev novca, a u prosjeku europske banke, kako tvrdi Citigroup, imaju taj omjer na iznad 160 posto.
Kretanje razine depozita u bankama u eurozoni i u SAD-u
Ukupni depoziti su do ove godine u Europi rasli, dok su se u SAD-u počeli smanjivati u travnju prošle godine što je stavljalo dodatan pritisak na financiranje i likvidnost.
Mrlja na ovoj slici je ovogodišnje dospijeće za vraćanje vrlo jeftinog novca u vrijednosti od 1,65 bilijuna eura kojega je Europska središnja banka (ECB) stavila na raspolaganje bankama u ciljanim operacijama dugoročnog refinanciranja (TLTRO). Najveći dio toga novca imaju talijanske i francuske banke, navodi Citigroup.
Ono što je bitno je što su banke činile s tim viškom novca. Američke banke Silicon Valley i Silvergate su upale u probleme jer su puno novca usmjerile u kvalitetne, ali dugoročne obveznice. U Europi glavna količina posuđenog novca pohranjena je natrag u ECB gdje banke mogu zarađivati na kamatama uz mali rizik., podaci su agencije Moody's. Količina obveznica u portfelju tek je na 12 posto u odnosu na više od 30 posto u američkim komercijalnim bankama.
Stoga banke mogu ove godine vratiti novac iz TLTRO programa s gotovinom koju imaju kod ECB-a bez potrebe da ga traže drugdje ili prodaju obveznice.
Ipak, štediše su nepredvidive i neke banke bi bile ranjivije od drugih. Credit Suisse je imao nešto zajedničko s bankom Silicon Valley, a to je koncentracija određene vrste klijenata. To su bili iznimno bogati klijenit s računima znatno višim od limita od 100 tisuća franaka na koji su depoziti osigurani.
Bogati ljudi i bogate tvrtke s velikim depozitima bit će brži u prebacivanju novca ili traženju viših kamatnih stopa. I ako se ustraše, mogu brzo ući u potragu za većom i sigurnijom bankom. Zbog toga je UBS zabilježio snažan rast depozita danima prije akcije spašavanja Credit Suissea.
Nema naznaka da se takvo nešto u Europi sada događa. Korporativni depoziti su koncentrirani u najvećim bankama jer one pružaju sve usluge koje tvrtke trebaju. Čak 70 posto depozita u banci BNP Paribas pripada financijskim i nefinancijskim tvrtkama. Societe Generale ne zaostaje puno, a Deutsche Bank i UniCredit imaju više od polovice depozita u korporativnom sektoru.
Troškovi depozita za banke će nastaviti rasti, što stvara pritisak na kreditne marže i profit. Cijena financiranja kroz obveznice u odnosu na druge tvrtke snažno je narasla.
To su sve pitanja koja se tiču zarade banaka, apetita za davanje kredita i u konačnici ekonomskog rasta.
Premda sve ovo ne bi trebalo biti razlogom za krizu povjerenja i likvidnosti, ovo su čudna vremena i teško je biti siguran kakvo će ponašanje štediša i financijskog sustava prouzročiti niz oštrih podizanja kamatnih stopa.
