Tko je bio Ali Hamnei, čovjek koji je Iran držao u trajnom sukobu sa Zapadom

Ajatolah Ali Hamnei, vrhovni vođa Irana koji je više od tri desetljeća upravljao Islamskom Republikom dok je bila u stalnom sukobu sa Zapadom, poginuo je u subotu nakon što su SAD i Izrael izveli zračne napade na Teheran. Imao je 86 godina.

Iranski mediji u nedjelju su potvrdili njegovu smrt. Naveli su da je Hamnei ubijen u kompleksu svog ureda te da slijedi 40 dana nacionalne žalosti.

"Ovo nije samo pravda za narod Irana, nego i za sve velike Amerikance i ljude iz brojnih zemalja diljem svijeta koje su Hamnei i njegova banda krvožednih nasilnika ubili ili osakatili", napisao je američki predsjednik Donald Trump na društvenim mrežama.

Njegovom smrću zatvara se jedno iznimno važno poglavlje moderne iranske povijesti, ali bez jasnog odgovora što slijedi i tko će ga naslijediti.

Hamnei je kao visoki vjerski dužnosnik izrastao iz religijskog, antiimperijalističkog pokreta koji je preuzeo vlast tijekom revolucije 1979. godine. S bijelom bradom, u svećeničkoj odori i crnom turbanu, gradio je imidž strogog patrijarha. Rijetko se smiješio, a nakon preuzimanja dužnosti više nije napuštao Iran. Svoj autoritet koristio je kako bi gušio prosvjede protiv svoje vlasti i islamskog sustava koji je pomagao oblikovati. Čvrstim odgovorom na kritike zbog stavova o pravima žena i građanskim slobodama dodatno je učvrstio reputaciju vođe koji je spreman žrtvovati stotine civila kako bi zadržao moć.

 Vrhovni vođa Irana od 1989., naslijedio Ruholaha Homeinija | Bloomberg

Hamnei je definirao poziciju Irana na Bliskom istoku kao čvrstog neprijatelja Izraela i nepokolebljivu prepreku američkim pokušajima da utječu na regiju i oblikuju je prema svojim interesima. Duboko nepovjerenje i prezir prema SAD-u stalno je držao u središtu iranskog političkog života. To nepovjerenje proizlazilo je iz američkog miješanja u iransku politiku i podrške monarhiji koja ga je svojedobno zatvorila. Više je puta pozivao na uništenje Izraela, nazivajući ga kancerogenim tumorom u regiji.

Predanost džihadu

Hamnei je, prema Mehdi Khalajiju iz Washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku, uporno nastojao tradicionalni islamski koncept džihada, koji podrazumijeva vjersku borbu protiv zla utjelovljenog u Zapadu, posebno u SAD-u, pretvoriti u središnje pitanje ideologije islamističkog režima.

Nije bio jedini koji je naglašavao džihad, no Khalaji smatra da je njegov doprinos bio u tome što ga je postavio kao temelj cjelokupnog ideološkog sustava Islamske Republike i kao jedinu osnovu iranske državne politike.

Od 1989. godine, kada je nakon ajatolaha Ruholaha Homeinija preuzeo dužnost vrhovnog vođe, Hamnei je štitio interese tvrdolinijaških vjerskih institucija i vojske. Često je ignorirao raspoloženje većine građana, koji su zagovarali reforme i bliže odnose sa Zapadom.

Kada su 2022. izbili prosvjedi nakon smrti mlade žene u pritvoru takozvane moralne policije, koja je provodila stroga vjerska pravila odijevanja, Hamnei je odgovorio silom. Pokrenuo je brutalno gušenje prosvjeda, uključio sigurnosne snage i posegnuo za sudskim smaknućima.

Odgovor na nedavne prosvjede koji su izbili 28. prosinca bio je još snažniji i brutalniji. Organizacije za ljudska prava i dalje utvrđuju broj poginulih, zasad se spominje više od 7.000 žrtava. Vlasti su u međuvremenu potpuno isključile internet i građanima praktički odsjekle vezu s vanjskim svijetom tijekom najkrvavijeg vikenda pobune.

Hamneijev utjecaj daleko je nadilazio granice Irana. Predstavljao se kao globalni vođa šijitskih muslimana, struje islama koja prevladava u Iranu, i nadzirao je širenje Iranske revolucionarne garde, elitne vojne sile i ključnog alata za projekciju iranske moći u inozemstvu. Gardi je dopustio da, uz vlastite kopnene, zračne i pomorske snage te paravojne postrojbe u civilu, izgradi i golemo poslovno carstvo koje obuhvaća i do 40 posto gospodarstva. Zauzvrat su mu njezini zapovjednici pružali bezrezervnu lojalnost.

Oslanjao se na Revolucionarnu gardu kao ključni stup svoje vlasti | Depositphotos

Iran je tijekom godina izgradio snažnu mrežu državnih i nedržavnih saveznika diljem Bliskog istoka koji su djelovali u njegovu korist i služili kao svojevrsni obrambeni prsten protiv Izraela i drugih američkih saveznika. Širenje takve strategije izazvalo je oštre kritike arapskih susjeda, od kojih su mnogi iransko djelovanje nazivali opasnim miješanjem u njihove poslove.

Hamnei je Iranu osigurao znatan utjecaj u Iraku, Siriji, Libanonu, Jemenu i na palestinskom području Pojasa Gaze. To je postizao potporom milicijama i vođenjem posredničkih ratova protiv SAD-a i njihovih saveznika, uključujući sunitske arapske monarhije u Perzijskom zaljevu koje su osamdesetih financijski podupirale irački rat protiv Irana, a kasnije podržale američke sankcije iranskom gospodarstvu.

Teroristički napadi na SAD 11. rujna 2001. otvorili su kratko razdoblje suradnje Washingtona i Teherana u zajedničkoj borbi protiv talibana. Suradnja je naglo završila kada je tadašnji američki predsjednik George W. Bush Iran svrstao u "osovinu zla", čime je izbrisao krhko povjerenje između dotadašnjih neprijatelja.

Nakon američke invazije na Irak 2003. godine, kojom je 150.000 američkih vojnika stiglo na iransku granicu, Iranska revolucionarna garda počela je organizirati i naoružavati šijitske milicije za napade na američke snage u Iraku.

Iračka vlada 2014. formalno je priznala te milicije kao dio borbe protiv ekstremističke skupine Islamska država. Hamnei je poslao i dodatne snage Revolucionarne garde kako bi pomogao Iraku i Siriji u borbi protiv IS-a, koji je otvoreno neprijateljski nastupao prema iranskoj šijitskoj teokraciji. Vatrena moć i rastući utjecaj milicija dali su Iranu snažan alat za oblikovanje iračkih vlada.

Kao čvrsti zagovornik palestinske stvari, Hamnei je povremeno podupirao i Hamas, sunitsku organizaciju koja osporava postojanje Izraela i kontrolira Gazu, odakle je u listopadu 2023. krenuo smrtonosni napad na jug Izraela. Snažan izraelski odgovor promijenio je odnos snaga na Bliskom istoku i teško pogodio takozvanu Os otpora koju je predvodio Teheran.

Izrael je likvidirao vrh Hamasa i tisuće njegovih boraca, a napadima na Libanon ozbiljno je oslabio Hezbolah, ključnog iranskog saveznika. Iznenadno svrgavanje sirijskog predsjednika Bašara al Asada u prosincu 2024. godine, samo nekoliko mjeseci nakon njegova susreta s Hamneijem u Teheranu, zadalo je završni udarac iranskom savezništvu na Levantu.

Gušio prosvjede i odbijao zahtjeve za političkim reformama | Bloomberg

Iako je Hamnei tvrdio da Iran ne želi nuklearno oružje i da ga islam zabranjuje, vodio je razvoj složenog nuklearnog programa za koji je Zapad godinama sumnjao da ima i vojnu dimenziju. Teheran je 2015. pristao ograničiti nuklearne aktivnosti u zamjenu za ukidanje gospodarskih sankcija, ali je sporazum propao tri godine kasnije kada ga je Donald Trump tijekom prvog mandata napustio.

Nakon što je Izrael prošle godine izveo iznenadni napad na Teheran, uništio veći dio iranske protuzračne obrane te ubio nekoliko visokih generala i stotine civila, SAD su bombardirale ključna nuklearna postrojenja jednim od najrazornijih oružja u svom arsenalu. Trump je tada tvrdio da su ciljevi "sravnjeni sa zemljom".

Val prosvjeda protiv Hamneija koji je zahvatio zemlju u prosincu 2025. uslijedio je nakon pada vrijednosti nacionalne valute zbog kojeg su i osnovne potrepštine postale nedostupne velikom dijelu stanovništva. Pobuna se brzo proširila na gradove diljem zemlje, a sve više građana tražilo je kraj njegove vlasti i režima.

Sigurnosne snage ubile su više tisuća ljudi i privele mnoge druge, dok je Hamnei poručivao da "izgrednike treba dovesti u red".

Učenik Homeinija

Hamnei se rodio 17. srpnja 1939. u jednosobnoj kući u sjeveroistočnom gradu Mašhadu, kao sin vjerskog učenjaka. S 19 godina preselio se u Kom, središte šijitske teologije, gdje je učio kod Homeinija, kasnijeg prvog vrhovnog vođe Islamske Republike.

 

Pridružio se podzemnom pokretu koji je želio svrgnuti monarha Mohamada Rezu Pahlavija, kojega su podupirale SAD. Vlasti su ga više puta uhitile i mučile, a tri godine proveo je u internom progonstvu.

Nakon što su islamski revolucionari 1979. preuzeli vlast, imenovali su ga za predvodnika molitve petkom u Teheranu. U atentatu dvije godine poslije teško su mu ozlijedili desnu ruku, no već nekoliko mjeseci kasnije postao je predsjednik, najviši izabrani dužnosnik u Iranu.

Iako je uvijek zastupao konzervativne stavove, Hamnei je u politiku ušao kao svećenik blagog glasa, s lulom u ruci i interesom za poeziju i književnost. Sa suprugom Mansoureh Khojasteh Bagharzadeh dobio je šestero djece. Održavao je prijateljstva s glazbenicima i sekularnim intelektualcima, što je tada odudaralo od slike kakvu je kasnije izgradio.

Prvi veliki test njegova predsjedničkog mandata stigao je već 1980. godine, kada je susjedni Irak pod vodstvom Sadama Huseina, uz potporu SAD-a, napao Iran i uvukao zemlju u iscrpljujući rat koji je trajao osam godina. U tom razdoblju Hamnei je dodatno učvrstio odnos s Revolucionarnom gardom.

 Održavao sustav u kojem su političke slobode bile strogo ograničene | Bloomberg 

Upravo preko Garde Iran je širio utjecaj izvan svojih granica. Fokus se najprije usmjerio na Libanon, gdje je Teheran podupro Hezbolah, šijitsku skupinu osnovanu 1982. kao odgovor na izraelsku invaziju i okupaciju juga zemlje. Postrojbu Quds, međunarodno krilo Garde, osnovali su 1988. s ciljem da, kako je rekao Hamnei, "uspostavi narodne ćelije Hezbolaha diljem svijeta".

Ustavna promjena

Kada je Homeini umro u lipnju 1989. godine, Hamnei nije slovio kao logičan izbor za novog vrhovnog vođu. Njegov vjerski autoritet nije dosezao razinu ajatolaha kakvu je tada tražio ustav, pa su morali promijeniti ustavne odredbe.

Od 1989. godine, kada su izabrali ajatolaha Akbara Hašemija Rafsandžanija za predsjednika, Iranci su tijekom Hamneijeve dugotrajne vladavine birali više umjerenih konzervativaca i reformista. On je pritom povlačio ograničene i pažljivo kontrolirane poteze kako bi ublažio rastuće zahtjeve za promjenama u iranskim gradovima, ali nikada nije dopustio da takvo raspoloženje ugrozi njegov tvrdi klerikalni sustav vlasti.

Prosvjedi zbog navodne izborne prijevare na ponovljenim izborima 2009. godine, na kojima je pobijedio njegov saveznik Mahmud Ahmadinedžad, ozbiljno su uzdrmali Hamneijevu poziciju. Odgovorio je oštrim gušenjem takozvanog Zelenog pokreta i pokazao da će, ako zatreba, vladati čvrstom rukom. Od tada su slogani "smrt diktatoru" i "smrt Hamneiju" postali česti na prosvjedima, a sigurnosne snage reagirale su sve nasilnije i brutalnije.

Ahmadinedžada je 2013. naslijedio umjereniji Hasan Rohani. Upravo je Rohani dvije godine kasnije postigao sporazum sa SAD-om i drugim svjetskim silama o ukidanju sankcija u zamjenu za ograničenje iranskog nuklearnog programa.

Hamnei je nevoljko dao zeleno svjetlo tom dogovoru, ali je otvoreno sumnjao da će ga druga strana poštovati. Kada je Donald Trump 2018. povukao SAD iz sporazuma i ponovno uveo sankcije, Hamneijeva skepsa pokazala se opravdanom. Time je Rohani, kojega su umjereni krugovi vidjeli kao mogućeg nasljednika vrhovnog vođe, praktički gurnut na političku marginu.

Naglo povećanje cijena goriva 2019. izazvalo je jedan od najkrvavijih sukoba građana i sigurnosnih snaga od revolucije. Prema podacima organizacija za ljudska prava, poginule su stotine ljudi.

Tvrdolinijaši su 2020. preuzeli parlament upravo u trenutku kada je pandemija covida dodatno pritiskala već oslabljeno gospodarstvo. Dok je Iran bilježio najveći broj umrlih u regiji, Hamnei je zabranio uvoz cjepiva proizvedenih u farmaceutskim kompanijama iz SAD-a i Europe.

Revolucionarna garda suočila se 2020. s osudom javnosti nakon što je priznala da je greškom srušila ukrajinski putnički zrakoplov s iranskim državljanima, u napetim danima nakon američkog napada dronom u kojem je ubijen Hamneijev najbliži general Kasem Sulejmani. Hamnei je u rijetkoj propovijedi stao u obranu Garde i jasno poručio da mu je lojalnost sigurnosnom aparatu koji ga održava na vlasti važnija od boli obitelji žrtava i šire javnosti.