Vijest koja je satima kružila društvenim mrežama, a potom stigla i službena potvrda, obilježila je jedan od najdramatičnijih trenutaka u novijoj povijesti Irana. Smrt ajatolaha Alija Khameneija, čovjeka koji je više od tri desetljeća držao apsolutnu moć u Islamskoj Republici, otvorila je pitanje političke budućnosti zemlje, ali i stabilnosti cijele regije – od sigurnosti do energetskih tokova.
Za milijune Iranaca, posebno one rođene nakon 1989. godine, Khamenei je bio jedina politička figura koju pamte. Naslijedio je ajatolaha Ruhollaha Khomeinija i izgradio sustav čvrste kontrole nad institucijama, sigurnosnim aparatom i vjerskim vrhom. Teško je zamisliti da itko može preuzeti takvu koncentraciju moći i osobnog utjecaja.
Državni mediji u Teheranu najprije su negirali informacije o njegovoj smrti, a zatim su ih u ranim jutarnjim satima potvrdili uz crne trake i učenje ajeta iz Kurana. Istodobno su društvene mreže prikazivale sasvim drukčiju sliku: automobili koji trube, ljudi koji plešu i slave na ulicama. Ta paralelna stvarnost razotkrila je duboku podjelu unutar iranskog društva.
Američki predsjednik Donald Trump prvi je na društvenim mrežama javno potvrdio smrt vrhovnog vođe i time dodatno podigao tenzije. Iranski državni mediji pokušali su osporiti tu informaciju, pozivajući se na Trumpovu reputaciju širenja netočnih i obmanjujućih tvrdnji. No ovoga puta val snimki i svjedočanstava iz same zemlje nadjačao je službenu verziju.
Tijekom vladavine Khamenei je gušio svaki izazov svojem autoritetu, od prosvjeda nakon izbora 2009. do posljednjih valova demonstracija koje su sigurnosne snage brutalno razbile. Za dio građana njegova smrt simbolizira kraj ere straha, represije i izolacije. Ipak, uz euforiju dolazi i ključno pitanje: tko će preuzeti kontrolu nad sustavom koji se desetljećima gradio oko jednog čovjeka?
Depositphotos
Energetski šok i pritisak na plin
Politički potres u Teheranu već ostavlja konkretne posljedice na globalno gospodarstvo. Širenje sukoba na Bliskom istoku prijeti najvećim poremećajem na tržištu plina od ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.
Oko 20 posto svjetskog izvoza ukapljenog prirodnog plina prolazi kroz Hormuški tjesnac, uski pomorski prolaz koji povezuje Perzijski zaljev s otvorenim morem. Tim putem Katar, drugi najveći svjetski izvoznik LNG-a, opskrbljuje Aziju i Europu.
Podaci o kretanju brodova pokazuju da se promet LNG-a kroz Hormuški tjesnac gotovo zaustavio. Najmanje jedanaest tankera koji su plovili prema Kataru ili iz njega privremeno su prekinuli put kako bi izbjegli rizičnu zonu. Japanske brodarske kompanije svojim su brodovima naredile čekanje u sigurnim vodama, dok azijski kupci, prije svega Kina i Indija, užurbano traže alternativne isporuke.
Azija je posebno izložena. Više od četiri petine katarskog LNG-a završava upravo na tom tržištu, a Kina gotovo trećinu svojih potreba za plinom pokriva iz Katara. Ako se prekid plovidbe oduži, rizik od naglog rasta cijena postaje vrlo visok.
Europa je formalno manje izložena, ali u ovu krizu ulazi s relativno niskom razinom zaliha. Uz to, dugoročni LNG ugovori često se vežu uz cijenu sirove nafte Brent, pa svaki skok cijene nafte automatski podiže i cijenu plina.
Dodatni pritisak mogao bi doći iz Turske, koja plin dobiva plinovodom iz Irana. Ako bi se ti tokovi prekinuli, Ankara bi morala povećati kupnju LNG-a na spot tržištu, što bi dodatno podiglo globalnu potražnju i cijene.
Analitičari upozoravaju da proizvodnja LNG-a traži kontinuiran izvoz. U suprotnom, operateri moraju smanjivati proizvodnju. U takvom scenariju tržište bi pretrpjelo dvostruki udar, i logistički i proizvodni.
Bloomberg
Svijet poziva na smirivanje
Reakcije svjetskih čelnika razlikuju se u tonu, ali svi dijele isti strah od daljnje eskalacije sukoba na Bliskom istoku.
Australski premijer Anthony Albanese poručio je da Khamenei “neće biti oplakivan”, podsjetivši na njegovu ulogu u razvoju balističkog i nuklearnog programa te na represiju nad vlastitim narodom. Unatoč tome, pozvao je na brzo smirivanje krize.
Kina je i prije službene potvrde smrti vrhovnog vođe pozvala na hitan prekid vatre i povratak dijalogu, uz naglasak na očuvanju regionalne stabilnosti. Malezijski premijer Anwar Ibrahim zatražio je “trenutačan i bezuvjetan prekid neprijateljstava” te upozorio da bi daljnja eskalacija mogla izmaknuti kontroli.
Singapurski čelnik Lee Hsien Loong upozorio je da će kriza neizbježno utjecati na cijene energije i na zemlje daleko izvan Bliskog istoka. “Možete vidjeti kako rat počinje, ali je mnogo teže predvidjeti kako će završiti”, poručio je.
Slične poruke stigle su i iz Novog Zelanda, dok je australska ministrica vanjskih poslova Penny Wong naglasila da njezina zemlja ne sudjeluje u napadima i da inzistira na izbjegavanju šire regionalne eskalacije.
Era nakon Khameneija
Smrt ajatolaha Alija Khameneija otvara povijesno poglavlje čiji ishod nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti. U Iranu se isprepliću euforija, strah i neizvjesnost, dok u cijeloj regiji raste rizik vojne i energetske destabilizacije. Na globalnim tržištima već se zbraja cijena geopolitičkog šoka.
Jedno je jasno: sustav koji je desetljećima oblikovao politički, sigurnosni i društveni život Irana ulazi u razdoblje duboke promjene. Hoće li tranzicija donijeti liberalizaciju ili novu fazu čvrste kontrole i koliku će cijenu za to platiti regija i svijet, tek treba vidjeti.
.webp){kind=icon}
