Trump napadima na Iran pokušava spasiti posrnulu MAGA agendu

Američko-izraelski napad na Teheran u subotu označio je prekretnicu za američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ulog je velik: Trump računa da će rat, kakav je nekoć obećavao da neće pokrenuti, ojačati njegovu agendu u drugom mandatu.

Suprotno predizbornim obećanjima da će Ameriku držati podalje od stranih sukoba, odlučio je krenuti u napad. To je učinio iako su arapski posrednici tvrdili da su pregovori o iranskom nuklearnom programu znatno napredovali, a ankete pokazivale da većina Amerikanaca ne podržava novo vojno angažiranje.

Sve se dogodilo manje od dva mjeseca nakon što je naredio rizičnu američku vojnu operaciju u Venezueli, što je dodatno pokazalo da je u drugom mandatu skloniji snažnim intervencijama u inozemstvu.

Napadi na Iran zasad predstavljaju njegov najveći politički rizik. Popularnost mu posljednjih tjedana pada, a istraživanja pokazuju da Amerikanci smatraju kako previše pozornosti posvećuje vanjskoj politici, a premalo gospodarstvu. Projekcije upućuju na to da bi republikanci na izborima u studenom mogli izgubiti većinu u Zastupničkom domu, dok je ishod u Senatu neizvjestan.

Trumpova popularnost je posljednjih tjedana u opadanju | Bloomberg

SAD je od Trumpova povratka u Bijelu kuću bombardirao najmanje sedam zemalja, ali nijedna od tih operacija nije imala težinu kao ova. Time dodatno gura vanjsku politiku ispred domaćih tema poput inflacije i troškova života. Ujedno svoju političku sudbinu još čvršće veže uz događaje na koje ne može u potpunosti utjecati.

"To bi Donaldu Trumpu moglo biti privlačno jer kod kuće ima dosta problema", kaže Paul Musgrave, stručnjak za američku vanjsku politiku sa Sveučilišta Georgetown u Dohi, podsjećajući na to da političari ponekad posežu za ratovima kako bi učvrstili potporu.

"Dobio je pohvale za vojni dio operacije u Venezueli, što mu je bio jedan od rijetkih svjetlijih trenutaka posljednjih mjeseci. Možda sada pokušava ponoviti taj efekt na široj razini."

Ratovi često obilježe američke predsjednike na način koji nisu planirali. Vijetnam je obilježio mandat Lyndona B. Johnsona, a Irak je definirao eru Georgea W. Busha. Čak ni brza vojna pobjeda ne jamči politički spas. Trijumf u Zaljevskom ratu 1991. nije spasio Busha starijeg kada su birači fokus vratili na gospodarstvo.

Musgrave upozorava da Trump "kao da priprema američku javnost na dugotrajniji i krvaviji sukob". Ako razmišlja o dugoj operaciji koja bi mu skrenula pažnju s domaćih problema, takva strategija dugoročno mu se može obiti o glavu.

Iran uzvraća nakon što su SAD i Izrael pokrenuli napad | Bloomberg

Moguće američke žrtve i rast cijena nafte

Trump je prije stupanja na dužnost više puta tvrdio da američki predsjednici pokreću napade na Iran kako bi spasili vlastite mandate. Godine 2011. na Twitteru je napisao da će Barack Obama započeti rat s Iranom kako bi pobijedio na izborima. Sljedećih godina ponavljao je slične optužbe.

U subotu je priznao da bi "životi hrabrih američkih heroja mogli biti izgubljeni i da bi moglo biti žrtava".

Osim toga, cijene nafte, koje su ove godine već porasle gotovo 20 posto, mogle bi dodatno skočiti kad se tržišta u Aziji otvore u ponedjeljak. To bi Amerikancima donijelo skuplje gorivo.

Potpredsjednik JD Vance, koji je ranije bio glasan protivnik stranih ratova, odbacio je tezu da bi kampanja mogla potrajati. "Nema šanse da ćemo godinama voditi rat na Bliskom istoku bez jasnog kraja", rekao je prije početka napada.

Mnogi vojni analitičari ipak smatraju da promjenu režima u Iranu nije moguće brzo postići samo zračnim napadima, a možda ni uopće.

U Trumpovoj administraciji dio visokih dužnosnika već dugo tvrdi da diplomacija neće zaustaviti iranske nuklearne ambicije, iako Teheran negira da želi razviti nuklearno oružje.

Izvan Bijele kuće republikanski "jastrebovi", poput senatora Lindseyja Grahama, otvoreno zagovaraju odlučnu vojnu akciju. Smatraju da se pruža povijesna prilika da se oslabe iranske sposobnosti i sruši Islamska Republika, protivnik SAD-a gotovo 50 godina.

U središtu rasprave stalno se pojavljuje izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji je neutraliziranje Irana postavio kao glavni cilj svoje političke karijere. Od povratka u Bijelu kuću Trump često djeluje usklađeno s Netanyahuom, unatoč rezervama dijela vlastite baze. Čak je pozvao na njegovo pomilovanje u postupku za primanje mita, nazvavši ga iznimnim ratnim vođom. Time je dodatno otvorio pukotinu na američkoj desnici oko pitanja Izraela i mogućeg rata s Iranom.

Desni komentator Tucker Carlson prošlog je tjedna upozorio da se SAD kreće prema velikom ratu s Iranom i ustvrdio da Izrael snažno gura taj smjer.

Dio američkih saveznika također dovodi u pitanje napade. Finski predsjednik Alexander Stubb izjavio je da SAD nakon udara djeluje uglavnom izvan okvira tradicionalnog međunarodnog prava.

Eskalacija nosi i konkretne vojne troškove. Iranski raketni napadi na Izrael prošle godine potrošili su velike količine presretača. Prema procjenama Centra za strateške i međunarodne studije, američke snage su u tom sukobu potrošile oko 150 projektila THAAD, gotovo četvrtinu zaliha.

 

Američki i izraelski planovi možda su se promijenili nakon masovnih prosvjeda koji su u prosincu i siječnju potresli Iran. Ti su prosvjedi predstavljali najveću prijetnju Islamskoj Republici od 1979. i razotkrili duboko nezadovoljstvo dijela stanovništva.

Postoji mogućnost da Trump primjenjuje sličnu strategiju kao u Venezueli, pokušava ukloniti vrh sustava i ostaviti ostatak strukture netaknutim, uz pretpostavku da SAD neće morati snositi odgovornost za ono što slijedi.

Ipak, rušenje režima u zemlji s 90 milijuna stanovnika i snažnim sigurnosnim aparatom neće biti jednostavno. Iako su nedavni prosvjedi pokazali koliko je vlast nepopularna, Iranci su u prošlosti znali stati uz državu kada su se suočili s vanjskom prijetnjom.

"Ovo je egzistencijalni trenutak za vlast Islamske Republike", rekla je Ellie Geranmayeh iz Europskog vijeća za vanjske odnose. "Sigurnosni i ideološki aparat spreman je na dugotrajan rat protiv SAD-a i Izraela." Upozorila je da takav razvoj otvara prostor za regionalnu destabilizaciju i šire iranske protunapade.