Neočekivana i munjevita američka intervencija u Venezueli, koja je kulminirala otmicom i optužnicom protiv predsjednika Nicolása Madura, nadilazi uske okvire regionalne promjene režima ili rata protiv trgovine drogom. Riječ je o tektonskom pomaku u globalnoj arhitekturi moći, kojim SAD agresivno reže pipke kineskog utjecaja na zapadnoj hemisferi – svom interesnom području, kako je definirano u nedavno objavljenoj američkoj strategiji nacionalne sigurnosti.
Napad za burzovna tržišta znači povećanje nepredvidivosti, budući da je američka akcija provedena bez prethodnih najava ili upozorenja, a prije svega je vrlo vjerojatno da je ovo tek početak opsežnije promjene razvojnog puta Venezuele.
Širenje sukoba?
U središtu ovog poteza leži jasna strateška kalkulacija Washingtona: ograničiti i drastično smanjiti gospodarski i geopolitički utjecaj Kine u Južnoj Americi, koja je posljednjih godina snažno ojačala svoju prisutnost kroz projekt Pojas i put. Kina je u proteklom desetljeću tiho, ali ustrajno postala najveći trgovinski partner tog kontinenta, što je američka administracija procijenila kao neodrživo stanje koje podriva njezine vitalne interese u neposrednom susjedstvu.
Terry Haines, osnivač i analitičar tvrtke Pangaea Policy, upozorava da napad predstavlja "veliku nepoznanicu" za tržišta. Ulagači su bili lišeni prethodnog upozorenja o napadu koje bi im inače omogućilo da izračunaju rizike. To je razumljivo s obzirom na Madurovu otmicu od strane Delta Forcea.
Iako je pojačana prisutnost američke mornarice na Karibima posljednjih mjeseci bila neugodan znak, diplomatske aktivnosti nisu bile javno signalizirane, navodi Haines. Tržišta taj izostanak signaliziranja doživljavaju kao sistemski rizik jer povećava vjerojatnost daljnje eskalacije neprijateljstava u nadolazećim danima, slično onome čemu smo svjedočili prošlog ljeta nakon iznenadnih akcija SAD-a i Izraela protiv Irana, upozorava analitičar.
Kako će reagirati Xi?
Događaj je izravan i bolan udarac za Peking, koji će se, u skladu s kineskom vanjskopolitičkom doktrinom, osjećati prisiljenim "sačuvati obraz" i zadržati kredibilitet, budući da je SAD u pravno spornoj akciji uklonio jednog od najvećih saveznika u regiji.
Venezuela za Kinu posljednjih godina doduše nije bila volumenski najveći dobavljač – to su Rusija i Saudijska Arabija – no bila je ključna zbog svoje specifične uloge u kineskom modelu "kredita za naftu". Kina je tijekom vladavine Huga Cháveza, a potom i Madura, u Venezuelu investirala više od 60 milijardi dolara kroz državne zajmove koje je Venezuela otplaćivala isporukama nafte. Uhićenjem Madura i vjerojatnom promjenom režima golema financijska imovina mogla bi postati nenaplativa investicija jer je malo vjerojatno da će nova, proamerička vlada prioritet dati otplati dugova Pekingu kroz isporuke nafte.
Za kineske državne banke to znači potencijalni otpis golemih iznosa, što predstavlja izravan udarac kineskom financijskom sustavu. Teška venezuelanska nafta, za čiju su se preradu specijalizirale kineske rafinerije "tea pot", važna je i za proizvodnju asfalta i goriva koji su podupirali kineski nekretninski sektor. Taj je sektor već pet godina u dubokoj krizi i predstavlja glavnu kočnicu kineskom gospodarskom uzletu i rastu tržišta kapitala, budući da su ulagači suzdržani zbog mlakog odgovora kineske vlade na rješavanje problema u nekretninama.
Haines smatra da je riječ o još jednom u nizu udaraca SAD-a na koje Kina mora odgovoriti ako ne želi izgledati slabo, budući da se njezin krug saveznika sužava. Kineski saveznik Rusija zaglavila je u Ukrajini, nakon četiri godine iscrpljujućeg rata nije ostvarila svoje ciljeve, dok su njezini širi geopolitički ciljevi ostali neispunjeni.
Slično tome stoji i druga kineska saveznica, Iran, gdje prosvjedi protiv režima posljednjih dana ponovno opasno jačaju. Gubitkom Venezuele i vrlo vjerojatnom smjenom državnog vodstva vladom po ukusu Donalda Trumpa, projekt izgradnje Kine kao globalne velesile pretrpio je novi težak udarac, što Peking stavlja u izoliran i defenzivan položaj.
Ulagači stoga s pravom mogu očekivati oštar kineski odgovor, vjerojatno u obliku asimetrične ekonomske odmazde protiv SAD-a, što bi, s obzirom na dosadašnja iskustva, moglo uključivati ograničavanje izvoza kritičnih sirovina ili ciljane sankcije protiv američkih kompanija.
Na energetskim tržištima pad Madurova režima, unatoč geopolitičkim napetostima, ironično će djelovati smirujuće. Tržište povećanu ponudu nafte iz Venezuele, koja bi uslijedila nakon promjene režima u Caracasu – možda s oporbenom čelnicom Maríom Corinom Machado – te mogući povratak zapadnih naftnih kompanija na tamošnje tržište, smatra vrlo vjerojatnima.
To bi moglo stvoriti pritisak na pad cijena nafte, osobito nakon onoga što su tržišta vidjela i kako su reagirala nakon izraelsko-iranskog zračnog rata prošle godine. To je pak katastrofalna vijest za ruski proračun, kojem su za financiranje rata u Ukrajini nužno potrebne visoke cijene energenata. Ipak, Haines upozorava da će kratkoročno napetosti između SAD-a i Kine porasti, što će povećati volatilnost na burzovnim i robnim tržištima.