Rijetki zemni minerali su zlato 21. stoljeća. Kontrola nad desetak rijetkih metala, koji su ključni za proizvodnju vrhunskih čipova za napajanje umjetne inteligencije, napredne elektronike, vjetroturbina, električnih vozila i pametnog oružja, odlučit će o strateškom i ekonomskom natjecanju između SAD-a i Kine.
Dva protagonista trenutno su u prepirci: dok Nvidijini čipovi imaju ključnu ulogu u Kini, kineski ključ za Nvidiju je monopol Pekinga na globalni lanac rijetkih minerala. Kina ograničava izvoz sirovina, a američke tehnološke tvrtke su na koljenima, jer unatoč tehnologiji, nemaju osnovne sastojke za čipove. Zato transakcijski Donald Trump frenetično sklapa poslove diljem svijeta kako bi ih osigurao. Uključujući i Ukrajinu.
Moj prijatelj Putin
"Bliski istok ima naftu, a Kina ima rijetke minerale", bila je više strateška nego proročanska izjava bivšeg kineskog čelnika Deng Xiaopinga 1980-ih. "Kina ima nekoliko asova u rukavu", kaže Matej Krajnik, upravitelj imovine u Generali Investmentsu. "Ovdje možemo istaknuti tržište rijetkih metala, koje nam je potrebno za daljnji tehnološki razvoj. Najvjerojatnije će u Kini ostati prljava industrija koju zapravo ne možemo ponovno uspostaviti na Zapadu zbog regulacije", rekao je o ulozi Kine u lancu opskrbe rijetkim mineralima.
Iako Nvidijini čipovi imaju prekidač za isključivanje, Nvidijin kineski prekidač za isključivanje predstavlja monopol Pekinga nad globalnim lancem rijetkih minerala.
Zato je Trump, prije susreta s kineskim vođom Xi Jinpingom krajem listopada, pokrenuo najagresivniju ekspanziju resursa rijetkih minerala u povijesti SAD-a - za manje od tjedan dana potpisao je ugovore o njihovoj opskrbi vrijedne preko 10 milijardi dolara s Australijom, Japanom, Malezijom i Tajlandom. Frenetično osiguravanje alternativnih izvora kritičnih sirovina, koje podupiru ne samo ekonomski već i geostrateški položaj Trumpovog SAD-a, odražava se i u najnovijem prijedlogu o prekidu vatre u Ukrajini. U svojoj uvodnoj verziji od 28 točaka, čak je predviđao iskorištavanje arktičkih rezervi zajedno s Putinovom Rusijom.
Ukrajinska riznica s greškom
SAD je, s druge strane, ranije ove godine potpisao sporazum s Kijevom koji bi trebao dati SAD-u pristup novim investicijskim projektima za razvoj ukrajinskih prirodnih resursa, uključujući aluminij, grafit, naftu i prirodni plin. Važnost pitanja rijetkih minerala pokazuje činjenica da je Trump uvjetovao sporazum sudjelovanjem SAD-a u podršci Ukrajini u mirovnim pregovorima.
Zajednička nit Trumpovih dosadašnjih napora za okončanje rata je iskorištavanje prirodnih resursa opkoljene zemlje. Trump nikada nije prestao biti poslovni čovjek: "Održiva zelena tehnologija je veliki biznis, a predsjednik Trump je prije svega poduzetnik", sažima američke ambicije za ukrajinske minerale, kaže Aleš Šoster, voditelj Odjela za mineralogiju, petrologiju i materijale na Fakultetu prirodoslovlja i inženjerstva u Ljubljani.
Američka opsesija ukrajinskim mineralima nije samo Trumpova opsesija, budući da je zemlja već bila glavni izvor minerala pod Sovjetskim Savezom. Ukrajinski rudarski sektor nekoć je bio industrijska okosnica obrambenog kompleksa Sovjetskog Saveza, kaže u svom izvješću Gracelin Baskaran, direktorica Programa sigurnosti kritičnih minerala u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS). Sredinom 1950-ih Moskva je prepoznala rastuću stratešku vrijednost rijetkih zemaljskih minerala, posebno titana, koji je neophodan za izgradnju podmornica; kaže se da Ukrajina drži oko sedam posto svih europskih rezervi ovog minerala.
Tijekom godina, ukrajinski rudarski sektor postupno je gubio svoju stratešku važnost, a Ukrajini trenutno nedostaju točne geološke procjene ležišta rijetkih zemnih minerala. To su ključni čimbenici koji određuju ekonomsku isplativost njihovog iskorištavanja, poput dubine ležišta, kvalitete rude i njezine dostupnosti, kaže Baskaran. Stoga je Kijev eksploataciju minerala stavio na vrh svojih nacionalnih prioriteta i, uz pomoć europske banke EBRD, digitalizira arhive, dok bi nova istraživanja trebala započeti u siječnju 2026. godine.
Sredinom 1950-ih, Moskva je prepoznala rastuću stratešku vrijednost rijetkih minerala, posebno titana, koji je neophodan za izgradnju podmornica; vjeruje se da Ukrajina posjeduje oko sedam posto svih europskih rezervi ovog minerala.
Stariji podaci pokazuju da se relativno velik dio minerala nalazi u Donjeckom bazenu na istoku zemlje, posebno titan, uran i mangan. To je područje koje je ili pod ruskom okupacijom ili je u sukobu. Putin u svojim maksimalističkim zahtjevima tvrdi da bi ono trebalo u potpunosti pripasti Rusiji. Oko 40 posto ukrajinskih mineralnih rezervi nalazi se na prvoj crti bojišnice ili u području ruske okupacije, prema izvješću CSIS-a.
Primjer Pokrovskog
Trenutno se vode žestoke borbe za strateški važan grad Pokrovsk u Donjeckoj oblasti. Neposredno prije posjeta američke delegacije prošlog tjedna, Rusija je tvrdila da ga je potpuno zauzela, ali su se od tada pojavile sumnje u vjerodostojnost ruskih tvrdnji. "Ključno je pitanje tko će posjedovati te prirodne resurse kada borbe završe", kaže geopolitički i sigurnosni stručnjak Klemen Grošelj.
"Jasan primjer je Pokrovsk i rudnici u njegovoj blizini, gdje borbe sprječavaju ukrajinsku industriju čelika da pristupi najkvalitetnijem antracitu, koji je neophodan za rad ukrajinske industrije čelika."
Trenutni status projekta novoosnovanog fonda za obnovu Ukrajine s doprinosom od 150 milijuna dolara od SAD-a (putem US International Development Finance Corporation - DFC) i Ukrajine jest da su američki DFC timovi na terenu i pregledavaju potencijalne lokacije, nedavno je izvijestio Reuters.
Nema konkretnih rudarskih projekata prema sporazumu, ističe direktor tvrtke NC3 i stručnjak za postsovjetski prostor Denis Mancevič. U izvješću CSIS-a navodi se da bi se JPMorgan Chase mogao pridružiti projektu kao dio svoje inicijative, koja predviđa ulaganja u vrijednosti od 1,5 bilijuna dolara u industrije ključne za nacionalnu i ekonomsku sigurnost SAD-a tijekom sljedećeg desetljeća.
"Amerikanci su tada htjeli maksimizirati sporazum i proširiti ga na drugu infrastrukturu, posebno energetsku, ali onda se sve vratilo na razinu iskorištavanja kritičnih minerala", objašnjava stručnjak Denis Mancevič, objašnjavajući tijek događaja od travanjskog zaključenja do danas, dodajući da su minerali za sada još uvijek "duboko pod zemljom".
Mancevič smatra da Fond za oporavak Ukrajine nije toliko pokušaj ostvarenja američkih, već ukrajinskih ciljeva. "Ovo je strateški potez Ukrajine i Volodimira Zelenskog, koji su brzo prepoznali kako bi se mogli, s jedne strane, opeći kod Trumpa (sastanak u veljači u Ovalnom uredu), a s druge strane privući njegovu pažnju i zadovoljiti kratkoročne PR interese administracije", napominje.
Razlog tome leži u inicijativi za sporazum, koja je došla s ukrajinske strane, objašnjava. "Amerikanci su tada htjeli maksimizirati sporazum i proširiti ga na drugu infrastrukturu, posebno energetsku, ali onda se sve vratilo na razinu iskorištavanja kritičnih minerala“, objašnjava stručnjak tijek od travanjskog zaključenja do danas, dodajući da su minerali za sada još uvijek "duboko pod zemljom".
Milijarde dolara u ladici?
Zastarjeli podaci, magla rata i namjere obje strane da precijene potencijalno bogatstvo čine gotovo nemogućim procjenu njegove potencijalne vrijednosti. Američka senatorica Lindsey Graham više je puta rekla da bogatstvo Ukrajine vrijedi između 10 i 12 bilijuna dolara. No, Mancevič je skeptičan: "Što je u prošlosti sprječavalo američke investitore da osnuju zajednička poduzeća u Ukrajini i počnu iskorištavati minerale ako je ovo tako atraktivan posao?"
Kaže da će projekt vjerojatno neko vrijeme ostati u ladici, jer je ključno to što je Trump preuzeo zasluge za "teoretsko davanje američkim tvrtkama prioritetni pristup ukrajinskim mineralima".
.webp){kind=icon}
