Zašto EU treba Tursku više nego ikad

Među europskim stručnjacima za međunarodne odnose i sigurnost već se dugo, u šali, ali sve češće i u zbilji ponavlja svojevrsno prvo pravilo geopolitike: Erdoğan uvijek pobjeđuje. I doista, kada se pogleda kako je turski predsjednik postao jedan od ključnih i neizbježnih čimbenika u gotovo svim aktualnim krizama koje pogađaju Europu, od Bliskog istoka i Afrike, preko Ukrajine, do pitanja novog modela europske sigurnosti bez podrške SAD-a, zaključak je da je vrijeme samo na njegovoj strani.

Štoviše, činjenica da je njemački kancelar Olaf Scholz nedavno osobno objavio da je 71-godišnji Recep Tayyip Erdoğan pozvan na nedavni samit čelnika Europske unije posvećen europskoj sigurnosti i naoružavanju Ukrajine ukazuje na to da je svojevrsni prvi sultan moderne Turske postao nužan i poželjan saveznik europskim čelnicima, čak neusporedivo više nego prije 10 godina tijekom migrantske krize.

I u trenutku zatvaranja svog glavnog političkog konkurenta i izbijanja masovnih prosvjeda u Istanbulu, Erdoğan računa na to da će njegovi saveznici u NATO-u više trebati Tursku pod njegovim stabilnim vodstvom nego borbu za njezinu demokraciju i vladavinu prava.

Čini se da je upravo tako, budući da zapadni saveznici Turske upadljivo šute o prosvjedima diljem Turske, a gotovo da i nema poziva na oslobađanje glavnog Erdoğanova rivala i 54-godišnjeg carigradskog gradonačelnika Ekrema İmamoğlua, koji je smijenjen s dužnosti nakon što je uhićen pod optužbama za korupciju i pomaganje terorističkoj skupini.

Gušenje oporbe

Iako je İmamoğlu uhićen na dan kada je trebao objaviti hoće li se kandidirati na predsjedničkim izborima za oporbenu Republikansku narodnu stranku, međunarodne reakcije svele su se na to da je njemačka kancelarka uhićenje nazvala "depresivnim", dok ga je američki State Department okarakterizirao kao unutarnju stvar Turske.

Redovni predsjednički izbori u Turskoj trebali bi biti tek u svibnju 2028. godine, ali postoje najave da bi mogli biti održani ranije, pa se i to uhićenje sagledava kao Erdoğanov pokušaj da suzbije republikance, čiji carigradski gradonačelnik uživa rastuću podršku, koja prijeti biti veća od Erdoğanove.

Prosvjed pristaša uhićenog carigradskog gradonačelnika | Bloomberg

 

Republikanci, baštinici kemalističke tradicije, posljednjih su godina uspjeli osvojiti vlast u velikim turskim gradovima, ali ne i u zemlji u kojoj je na vlasti Erdoğanova Stranka pravde i razvoja (AKP). Republikanska narodna stranka u nedjelju je održala izbore za svog predsjedničkog kandidata na kojima je İmamoğlu osvojio gotovo 15 milijuna glasova, iako sama stranka ima gotovo deset puta manje članova. Taj rezultat ukazuje da bi İmamoğlu bio najozbiljniji Erdoğanov suparnik na predsjedničkim izborima, na kojima pravo glasa ima oko 64 milijuna ljudi, iako se među republikancima kao mogući kandidat spominje i gradonačelnik Ankare Mansur Yavaş.

Turska vlada tvrdi da tužitelji ne djeluju pod političkim pritiskom, ali neovisni promatrači ističu da su mnogi kritičari Erdoğanove vladavine završili iza rešetaka nakon što su ga izazvali, poput čelnika prokurdskih ili turskih nacionalističkih stranaka. Međutim, zatvaranje tako visoke i popularne ličnosti kao što je İmamoğlu čini se bez presedana.

"Zajedno ćemo ukloniti tu crnu mrlju na našoj demokraciji", rekao je İmamoğlu u izjavi nedugo nakon uhićenja, negirajući bilo kakvu krivnju. "Stojim uspravno, nikada se neću pokloniti."

Iako je optužba za terorizam odbačena, İmamoğlu je ostao u zatvoru zbog optužbi za korupciju, a vlada mu je također oduzela sveučilišnu diplomu, što je obavezan uvjet za predsjedničku kandidaturu.

Republikanci su se također požalili da je vlada, putem turske agencije za telekomunikacije i informacije, naredila zatvaranje više od 700 računa novinskih organizacija, novinara, političkih osoba, studenata i oporbenih aktivista na društvenoj mreži X Elona Muska.

Erdoğanova geopolitička računica

Erdoğan je vjerojatno izračunao da sve veća strateška važnost Turske nadmašuje njene demokratske nedostatke. Kako procjenjuje Bloomberg, to je oklada koja se dosad politički isplatila, čak i dok ulagači bježe od ulaganja u turske dionice, što riskira poništavanje nedavnog napretka u vraćanju stranog novca u zemlju.

"Globalno okruženje popustljivo je prema Erdoğanu, strastvenom poznavatelju duha vremena", rekao je Soner Çağaptay, direktor Turskog istraživačkog programa pri Vošingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku, prenosi Bloomberg. "Ne očekujem značajnije pritiske iz Europe ili SAD-a."

Uhićen carigradski gradonačelnik Ekrem İmamoğlu | Bloomberg

 

I komentator njemačkog dnevnika Frankfurter allgemeine Zeitung Thomas Jansen smatra da "Erdoğan zna da je nezaobilazan partner Europljanima, u migracijskoj politici, u Siriji i ratu u Ukrajini" te se stoga ne treba "bojati da će biti pod njihovim ozbiljnim pritiskom".

"Kritike njemačke vlade i drugih europskih država ostavit će ga hladnim. Pogotovo jer je Washington jasno dao do znanja da se neće miješati u unutarnje stvari drugih zemalja. Stoga bi se Erdoğan mogao osjećati ohrabrenim od Donalda Trumpa", ističe Jansen.

Tijekom proteklih nekoliko tjedana Turska sve više sudjeluje na europskim sigurnosnim samitima, a visoki europski dužnosnici jasno su dali do znanja da su zainteresirani za oslanjanje na Tursku, ne samo u rješavanju rata u Ukrajini, već i u europskom sigurnosnom modelu u slučaju da Trump povuče američke trupe.

U briselskim diplomatskim krugovima sada se govori da je "Turska saveznik i zemlja istomišljenika" te da bi "dugoročni sigurnosni interesi trebali prevagnuti nad kratkoročnim interesima nekolicine".

"Ankara dobro razumije da je to potrebno za obrambene planove Europe. Kao i u prošlosti, Erdoğan zna da ima sve točke pritiska i da bi ih mogao biti spreman iskoristiti, kao što je to učinio u prošlosti sa sporazumom o izbjeglicama između EU-a i Turske i nedavnim sklapanjem bilateralnog pakta o izbjeglicama s Italijom", ističe Alexandra Brzozowski, glavna vanjskopolitička komentatorica briselskog portala Euractiv, dodajući da bi ovaj put sporazum mogao značiti bližu obrambenu i gospodarsku suradnju s EU-om u zamjenu za regionalnu sigurnost.

"Uostalom, Turska ima drugu najveću stalnu vojsku u NATO-u, nakon SAD-a. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte navodno je lobirao u EU-u zagovarajući bližu suradnju s Erdoğanom."

Turski aduti i interesi

Politička previranja unutar Turske dolaze u trenutku kada Turska ima snažnu geopolitičku moć za ostvarivanje svojih interesa, jer Trumpovi potezi uvelike potresaju transatlantski obrambeni savez, ostavljajući Europu s mogućnošću da se mora sama brinuti za vlastitu sigurnost.

U tom kontekstu Erdoğanov jak adut među Europljanima njegova je ponuda da dio turskih trupa, koje broje 350 tisuća vojnika, pošalje kao mirovne snage u Ukrajinu, gdje je već odigrao značajnu posredničku ulogu u dogovoru oko izvoza ukrajinskog žita, a smatra se i da bez Turske, zbog njenog strateškog položaja, ne može biti postignut dogovor oko Crnog mora.

Diplomati EU-a ne mogu, a da ne priznaju da je turska vojna oprema među jeftinijim opcijama dostupnim izvan EU-a, nakon što je testirana na terenu u ratnim zonama, uključujući Ukrajinu i Azerbajdžan. U imovini turske obrambene industrije, koja uključuje oko dvije tisuće tvrtki s ukupno oko 100 tisuća zaposlenih, među ostalim nalaze se dronovi Bayraktar TB2 i borbeni zrakoplovi pete generacije Tai Kaan. Tursko oružje u značajnim količinama već kupuju Španjolska, Portugal, Poljska, Rumunjska i Estonija. Erdoğan sada jasno cilja na najbogatije europske zemlje.

Recep Tayyip Erdoğan | Bloomberg

 

"Što se tiče pristupa obrambenim fondovima EU-a, sve veći broj diplomata EU-a vjeruje da je samo pitanje vremena kada će se Europa morati suočiti s realnošću i proširiti bazu svojih partnera kako bi zamijenila svoje oslanjanje na SAD", ističe Brzozowski.

Osim toga, Turska je predstavila planove za Trumpovu administraciju da preuzme borbu protiv Islamske države i osigura stabilnost u Siriji, omogućujući Amerikancima da se usredotoče na druge prioritete nacionalne sigurnosti. Erdoğan, koji se želi sastati s Trumpom u Bijeloj kući u travnju, već je zatražio ukidanje sankcija nametnutih turskim obrambenim tvrtkama tijekom Trumpova prvog predsjedničkog mandata, kao i povratak Turske projektu F-35, zajedničkom programu proizvodnje najnaprednijih američkih borbenih zrakoplova pete generacije.

"Mislim da je predsjednik imao sjajan razgovor s Erdoğanom prije nekoliko dana, stvarno transformacijski", rekao je prošlog petka Trumpov posebni izaslanik za Bliski istok Steven Witkoff, odbacujući zabrinutost oko prosvjeda izazvanih İmamoğluovim pritvaranjem. "Puno dobrih, pozitivnih vijesti sada dolazi iz Turske kao rezultat tog razgovora."

Vjerojatno u ovom trenutku Erdoğanove poteze na domaćem terenu "kritiziraju" samo globalni investitori, zbog čega su turska nacionalna valuta lira i dionice turskih kompanija doživjeli neke od najvećih padova u svijetu.

"U ovom trenutku samo masovni mirni prosvjedi i tržišta, jedine stvari u Turskoj nad kojima Erdoğan nema kontrolu, mogu uvjeriti turskog predsjednika da promijeni kurs", smatra Çağaptay.