Nijemci traže kancelara koji će učiniti čudo

Čelnik njemačkog demokršćanskog bloka CDU-CSU i vjerojatno budući kancelar Njemačke Friedrich Merz u posljednjem televizijskom sučeljavanju prije nedjeljnih izbora za novi saziv Bundestaga, poručio je odlazećem socijaldemokratskom kancelaru Olafu Scholzu da će mu biti potrebno čudo kako bi ostvario pobjedu.

"Imamo relativno stabilne i jasne rezultate anketa i moralo bi se dogoditi pravo čudo da bi se smanjio jaz između nas", rekao je Merz tijekom emisije, prenosi Bloomberg. Dodaje se da je čelnik konzervativaca apelirao na birače da mu daju snažan mandat koji bi omogućio stvarnu promjenu politike u najvećem europskom gospodarstvu.

Unatoč tome što sve posljednje ankete pokazuju da Scholzov SPD ima upola manju podršku od CDU-CSU-a, Scholz je optužio Merza za pretjerano samopouzdanje te poručio: "Ne računam na čudo, već na demokratsko glasovanje, koje će se pokazati drukčijim nego što pretpostavljate."

"Ako želite biti sigurni da će Njemačka ići naprijed, bolje je glasovati za SPD, a ne za nekoga tko je već prije pet mjeseci odlučio kako će stvari ispasti", rekao je kancelar, obraćajući se izravno gledateljima.

Najnovije ankete raznih instituta pokazuju da CDU-CSU uživa potporu oko 30 posto birača, desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) oko 20 posto, SPD oko 16 posto, a Zeleni oko 13 posto. Ključ za formiranje nove vlade bit će hoće li Bundestag prijeći izborni prag od pet posto stranke poput Ljevice, lijevog Saveza Sahre Wagenknecht (BSW) i liberala (FDP), koji su sa Zelenima bili dio Scholzove vlade.

Sjedište Bundestaga u Reichstagu Paula Wallota iz 1894. | Depositphotos

Oko 13 posto birača još nije odlučilo za koga će glasovati, a dodatnih 18 posto ne namjerava ili nije sigurno hoće li uopće izaći na izbore, pokazalo je istraživanje javnog servisa ARD objavljeno prošlog tjedna.

Što muči Nijemce

Iako je Merz u pravu kada kaže da će Scholzu, prema anketama, trebati čudo da pobijedi i izbjegne najgori rezultat SPD-a od Drugog svjetskog rata, i samom Merzu bit će potrebno čudo da ispuni očekivanja građana i gospodarstva.

Unatoč tome što su tijekom tromjesečne predizborne kampanje dominirala pitanja ilegalnih migracija, to je tek jedan od pet ključnih problema koji muče Nijemce, prema istraživanju instituta Gallup.

 

Građani od novog kancelara očekuju poticanje gospodarskog rasta kako bi se poboljšao životni standard, koji je sada na najnižoj razini od globalne financijske krize 2008. godine. Također očekuju rješavanje problema nedostupnosti stanova po pristupačnim cijenama, povratak povjerenja u institucije poput vojske i pravosuđa te jačanje savezništava u Europi.

Predstavnici njemačke gospodarske komore naglašavaju da od nove vlade očekuju smanjenje poreza, niže troškove energije, više financijskih poticaja za investicije, ograničavanje socijalnih izdataka, fleksibilnije radno zakonodavstvo i smanjenje prevelike birokracije.

Sve se vrti oko AfD-a i migracija

Iako Njemačku muče brojni problemi, migrantska politika bila je središnja tema kampanje, dijelom zbog nekoliko napada u kojima su počinitelji bili ilegalni migranti koji su čekali deportaciju.

Nakon jednog takvog napada, Merz je u Bundestagu predložio dvije rezolucije koje bi drastično postrožile azilantsku politiku i uvele stroža pravila za migrante radi povećanja unutarnje sigurnosti.

Friedrich Merz | Depositphotos

To je izazvalo sukob između ljevice i konzervativaca, jer Merz taj put nije mario za to što bi rezolucije mogle biti usvojene glasovima AfD-a, koji stranke centra smatraju neprihvatljivim partnerom zbog krajnje desne politike.

Merz je na kraju, uz potporu AfD-a, liberala i nekoliko neovisnih zastupnika, uspio progurati jednu rezoluciju, ali druga nije prošla jer je naišla na protivljenje dijela liberalnijih zastupnika iz vlastite stranke.

U posljednjem sučeljavanju prije izbora, Merz je upozorio da bi Njemačka mogla "konačno skliznuti u desničarski populizam" ako najpopularnije stranke ne riješe zabrinutosti birača oko migracija i ne stabiliziraju posrnulo gospodarstvo.

"Ja sam ovdje kako bih to spriječio", poručio je. "Potpisat ću koalicijski sporazum samo ako uključuje preokret u migracijskoj politici i ekonomski zaokret."

Scholzova strategija diskreditacije

Pred kraj posljednje debate, Scholz je ponovno izrazio sumnju da Merz neće koalirati s AfD-om, prisilivši ga na eksplicitno obećanje da to neće učiniti.

"Želim stabilnu većinu u Bundestagu za novu vladu, a to se neće dogoditi u suradnji s AfD-om, bilo izravno ili neizravno", rekao je Merz, zaključivši čvrstim "ne".

To je bio još jedan u nizu pokušaja kancelara da diskreditira Merza u završnim tjednima kampanje, unatoč tome što je demokršćanski kandidat više puta javno izjavio da nema namjeru surađivati s AfD-om nakon izbora.

Olaf Scholz; Foto: Depositphotos

"Vladajući socijaldemokrati, koji očito nemaju izgleda obraniti pobjedu iz 2021. godine, nastavljaju širiti sumnju. U posljednjim metrima utrke njihova predizborna kampanja postala je monotematska, potpuno usmjerena protiv Merza osobno", ističe komentator portala Český rozhlas Robert Schuster, dodajući da SPD to radi vrlo dobro znajući da će vjerojatno morati pregovarati s njim o sastavu sljedeće vlade. "Izvana to može djelovati kratkovidno, ali iz perspektive utopljenika koji se hvata za slamku donekle je razumljivo."

To Scholzovo inzistiranje tumači se i kao taktika da neodlučne birače uvjeri da biraju između njega i "nepredvidivog" Merza. No kako je prenio Bloomberg, to je dovelo do situacije u kojoj ih je voditelj javne televizije ARD u prethodnoj debati upitao mogu li zamisliti da budu u istoj vladi nakon izbora, na što je Merz odgovorio da je to "nešto što obojica smatramo malo vjerojatnim".

"Ja to vidim isto tako, tamo gdje je on u pravu – u pravu je", dodao je tada Scholz. "Želim ostati kancelar, on to želi postati, a birači će odlučiti."

Ako Merz dobije priliku formirati vladu, a Scholz se povuče u političku mirovinu, u SPD-u postoji nekoliko političara koji bi mogli preuzeti ključne uloge u mogućoj koalicijskoj vladi CDU-CSU-a i SPD-a. Među njima je već dugo najpopularniji njemački političar i još uvijek aktualni ministar obrane Boris Pistorius, zatim jedan od čelnika SPD-a Lars Klingbeil, ali i Scholzov bliski suradnik Rolf Mützenich, koji je bio predsjednik zastupničkog kluba stranke u raspuštenom sazivu Bundestaga.

Birači gube vjeru u političare

Energetska kriza izazvana prekidom oslanjanja Njemačke na jeftini ruski plin, u kombinaciji s godinama zanemarenim problemima poput zastarjele infrastrukture i prevelike birokracije, značajno je doprinijela tome da zemlja dvije godine za redom bilježi blagu recesiju.

Međutim, tko god bude u novoj njemačkoj vladi, imat će nezahvalan zadatak – ne samo izvući Njemačku iz ekonomske i vanjskopolitičke krize, već i uvjeriti birače da su njemački političari uopće sposobni donijeti promjene i vratiti zemlju na put uspjeha.

Brandenburška vrata Carla Gottharda Langhansa iz 1791. u Berlinu | Bloomberg

"Sve više ljudi gubi vjeru u sposobnost politike da djeluje", rekao je za Bloomberg Harald Christ, poduzetnik koji je 2019. napustio SPD nakon više od 30 godina članstva, a prošle godine i liberale, koji slove za zaštitnike srednjeg i krupnog kapitala. "To je poziv na buđenje etabliranim strankama da počnu razmišljati i djelovati na nove načine."

Njemačka politička elita ne mora samo dokazati da može vratiti zemlju na put uspjeha, već i umiriti strahove birača umornih od ekonomskih problema, koji sve više vjeruju desničarskom AfD-u da su migranti glavni problem njemačkog društva. Ta stranka, koju njemačka obavještajna služba sumnjiči za desni ekstremizam, zalaže se za zatvaranje njemačkih granica, ukidanje svih socijalnih davanja tražiteljima azila i masovne deportacije neregularnih migranata te regularnih migranata koji su počinili kazneno djelo.

Osim toga, vodeće osobe AfD-a nerijetko relativiziraju nacističke zločine, a jedna od liderica i kandidatkinja te stranke za kancelarku Alice Weidel nedavno je u raspravi s Elonom Muskom na platformi X Adolfa Hitlera nazvala "komunistom".

Musk već mjesecima otvoreno podržava AfD, predstavljajući ga kao "jedini spas za Njemačku", a njegovoj se podršci pridružio i američki potpredsjednik James David Vance, koji je na nedavno održanoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji otvoreno poručio Nijemcima "da nema mjesta za zaštitne brane", čime je neizravno podržao ulazak AfD-a u buduću vladu.

Njemačka kriza identiteta

Unatoč brojnim analizama koje ističu migracijsku politiku i rast AfD-a kao goruće probleme u Njemačkoj, španjolski liberalno-konzervativni dnevnik La Vanguardia u svom uvodniku naglašava da je trenutno najzabrinjavajući problem Njemačke "kriza identiteta izazvana spoznajom da je njemačko ekonomsko čudo zakočeno". Između ostalog, okosnica njemačkog gospodarstva, automobilska industrija, koja čini šest posto BDP-a i osigurava 870 tisuća izravnih radnih mjesta, suočava se s teškom borbom protiv Trumpovih carina i kineske konkurencije.

Depositphotos

"Tu industrijsku krizu vjerojatno će biti teže prevladati nego društvenu… Pobjednik izbora mora biti svjestan da je glavni prioritet ponovno pokrenuti gospodarstvo i vratiti povjerenje u zemlju – u Europi koja je izoliranija nego ikad prije", piše La Vanguardia te zaključuje da Njemačkoj treba "pravi kolektivni poticaj da se vrati u svoju najbolju formu".

Pojedini promatrači, ali i sami politički akteri, sumnjaju da su čelnici vodećih stranaka desnog i lijevog centra uopće dorasli tom zadatku, koji se čini kao posljednja prilika da se spriječi scenarij u kojem bi AfD na sljedećim izborima postao najjača politička snaga.

"Nisam siguran da su svi centristički političari zaista shvatili ozbiljnost situacije", rekao je za Bloomberg  54-godišnji Michael Roth, socijaldemokrat koji će se nakon izbora povući iz politike zbog kombinacije frustracije i zdravstvenih problema izazvanih sindromom izgaranja (burnout). "Buduća vlada imat će vrlo specifičnu odgovornost donijeti promjene."

Roth, koji je bio na čelu Odbora za vanjsku politiku Bundestaga, ističe da je iz prve ruke iskusio granice njemačkog političkog sustava temeljenog na mukotrpnom postizanju konsenzusa. Od 50-ih godina prošlog stoljeća, Scholzova vlada bila je prva koja se oslanjala na koaliciju više od dviju stranaka, no nakon tri godine ideoloških sukoba i osobnih zamjerki raspala se u prepirkama oko proračuna i stranačkih interesa.

"Ako demokratske stranke ne budu u stanju surađivati razumno i u duhu povjerenja četiri godine, onda je ovo zlatna prilika za nacional-populiste", zaključio je Roth.