Veliki biznis kupovao je politički utjecaj. Račun sada dolazi na naplatu

Brunswick i Echelon Insights pitali su registrirane birače krajem lipnja što bi rekli glavnim izvršnim direktorima u Americi da imaju priliku. Samo je tri posto spomenulo bilo što o politici. Prije nego što bilo koji izvršni direktor odahne od olakšanja, ista je anketa pitala o davanju doprinosa za novu plesnu dvoranu predsjednika u Bijeloj kući. To je bila najštetnija stvar koju je tvrtka mogla učiniti, gora od izravne podrške njegovoj politici, s neto negativnih 37 bodova.

Račun za korištenje novca za kupnju političkog utjecaja upravo stiže, a izvršni direktori koji misle da je siguran put ostati izvan politike otkrit će da su ga već potpisali. Ovo je problem s kojim se suočava svaka velika tvrtka u Americi, a zapravo se radi o tri problema. Tu je ova administracija, koja je pokazala da je spremna nanijeti stvarnu štetu svakoj tvrtki koja se ne pokori njezinim željama. Tu je javnost koja promatra kako tvrtke reagiraju. I tu je onaj tko sljedeći preuzme Bijelu kuću, tko će naslijediti istu moć zajedno s evidencijom o tome tko je što i koliko platio. Ono što tvrtku štiti od prvog problema, pogoršava njezin položaj kod preostala dva.

Započnite s razlogom zašto se to događa, imajući na umu da nijedan zakon ne ograničava iznos koji predsjednik može prikupiti za neprofitnu organizaciju poput zaklade za plesnu dvoranu ili svoje predsjedničke knjižnice, pri čemu većina toga ne zahtijeva javno objavljivanje donatora. The Wall Street Journal izvijestio je 30. srpnja da predsjednik Donald Trump zove svoju prikupljačicu sredstava većinu večeri kako bi pitao koje su tvrtke napisale čekove, a koje nisu, da joj često govori da poveća iznos tražene donacije na čak 50 milijuna dolara te da joj daje imena, često ljudi koji su se upravo sastali s njim. Izvršni direktori opisali su kako razumiju da njihov novac kupuje pristup. Od izvršnog direktora čije je spajanje tvrtki bilo pod nadzorom nije se tražio novac zato što je podržavao predsjednikovu politiku. Postojao je jedan točan odgovor i izvršni direktor ga je znao.

Čekovi se ispisuju brzo, ali šteta je trajna. Bijela kuća objavila je popis donatora za plesnu dvoranu u listopadu. Amazon.com Inc., Apple Inc., Microsoft Corp., Alphabet Inc. (matična tvrtka Googlea), Meta Platforms Inc., Lockheed Martin Corp. i Palantir Technologies Inc. stoje rame uz rame s Haroldom Hammom, osnivačem tvrtke Continental Resources. Googleov novac išao je drugim putem. Njegova matična tvrtka nagodila se u Trumpovoj tužbi zbog suspenzije njegovog računa na YouTubeu za 24,5 milijuna dolara, od čega je 22 milijuna dolara otišlo za plesnu dvoranu.

Senatorica Elizabeth Warren, demokratkinja iz Massachusettsa, i zastupnik Dave Min, demokrat iz Kalifornije, pisali su u prosincu sedam tvrtki s otvorenim postupcima za zaštitu tržišnog natjecanja pred administracijom, a odgovore su objavili mjesec dana kasnije. Amazon je, između ostalih, naveo da je razgovarao s grupom za prikupljanje sredstava još od kolovoza 2025. o iznosima donacija i o večeri planiranoj za donatore.

Zatim se teren pomaknuo. Stranka s kojom je biznis odlučio surađivati sada je iznimno nepopularna, a demokrati su favoriti za preuzimanje kontrole nad Zastupničkim domom na međuizborima u studenom. No birači ne vide biznis kao nevinog promatrača. Brunswick ih je zamolio da smjeste industrije na politički spektar: naftni i plinski sektor ispao je 52 boda naklonjen republikancima, bankarstvo 27, a tehnologija 19. Šezdeset i pet posto tih istih birača reklo je da bi tvrtke trebale biti politički neutralne te su zaključili da to nisu.

Niti će biznis naći mnogo zaštitnika, jer se meta američke antielitističke politike pomaknula. Kada je progresivni internetski medij The Argument krajem srpnja proveo anketu među 3000 registriranih birača s pitanjem tko se smatra elitom, profesori nisu upali u tu kategoriju (što me malo povrijedilo). Niti novinari. Milijarderi jesu, premoćno, zajedno sa slavnim osobama, te u manjoj mjeri izabranim dužnosnicima i poslovnim direktorima. Kada je Gallup pitao Amerikance u koje institucije imaju povjerenja, veliki biznis prestigao je jedino Kongres i televizijske vijesti. Javnost već desetljeće gleda kako se bogatstvo pretvara u političku moć i donijela je očigledan zaključak.

Treći problem je onaj o kojem su tvrtke najmanje razmišljale. Moć zbog koje se ovoj administraciji isplatilo plaćati ne ostaje samo njoj. U slučaju Trump protiv Slaughtera, Vrhovni sud je presudio da predsjednik može po volji smijeniti povjerenike neovisnih agencija, čime je srušen presedan koji je stajao od 1935. godine. Savezna trgovinska komisija (FTC) upravlja s oko 80 zakona koji obuhvaćaju gotovo svaki dio gospodarstva i sada odgovara Bijeloj kući, baš kao i SEC, FCC i Nacionalni odbor za odnose s radnicima (NLRB). Sudac Neil Gorsuch bio je još precizniji. Tvrtka bi mogla izbjeći pojedinačnu istragu FCC-a, rekao je, ali je zatim upitao može li "tvrtka koja nije po volji stranci koja kontrolira Bijelu kuću" preživjeti i pravilo FTC-a kojim se zabranjuje jedna od njezinih dugogodišnjih praksi, internetski postupak pri OSHA-i (Upravi za zaštitu na radu) i kazneni progon za djelo koje je SEC upravo objavio. A to je napisao u prilog presudi! Ono što ovaj predsjednik može učiniti za vas, sljedeći može učiniti protiv vas.

 

Zato je opcija šutnje gora nego što izgleda. Tihim stavom ne kupujete ništa. Evidencija je javna, a Kongres već ima pisma. Ttvrdnje da niste imali izbora vrijede točno onoliko koliko i koštaju. "Bilo je to reketarenje, ali dobio sam ono što sam platio" nije obrana koju će itko prihvatiti.

Ono što bi moglo upaliti jest jasno davanje do znanja da je iskustvo bilo toliko loše da je biznis spreman odreći se svoje sposobnosti kupnje usluga u budućnosti. Svaka tvrtka može reći da je mrzila taj proces. Samo ona koja je spremna izgubiti mogućnost da to ponovi govori nešto vrijedno slušanja. Vjerodostojni signali su skupi signali. Najvažnije političko oružje biznisa bio je novac. Zalaganje za ograničavanje njegovog utjecaja jedini je potez koji dioničari, kupci i budući Kongres tumače na isti način.

Trumpova administracija promijenila je pravila američke politike, a poslovna zajednica požnjela je porezna rezanja i deregulaciju. Račun će ubrzo stići, a bit će mnogo veći od donacije za plesnu dvoranu. Demokrati možda neće pobijediti u studenom, ali evidencija ne istječe, oružje ne nestaje, a tko god sljedeći preuzme Bijelu kuću i Kongres, zateći će oboje i imati priliku napisati nova pravila. Njihov oblik ovisit će o tome hoće li biznis biti u prostoriji, a cijena ulaznice je reći nešto sada – dok to izgovaranje još uvijek nešto košta.