Naftne tvrtke upozoravaju: Plan Madagaskara mogao bi potaknuti trgovinu ruskim gorivom

Skupina tvrtki, uključujući TotalEnergies SE, upozorila je da bi ih planovi Madagaskara o nacionalizaciji uvoza goriva – zajedno s njihovim klijentima – mogli izložiti riziku trgovanja i korištenja nafte koja je pod sankcijama.

Parlament te zemlje izglasao je 1. srpnja zakon o osnivanju državne naftne tvrtke koja će nadzirati uvoz goriva, pet tjedana nakon što je premijer Mamitiana Rajaonarison rekao ruskoj državnoj novinskoj agenciji Sputnik da bi se moglo otvoriti skladište nafte u sklopu širih nastojanja da se osiguraju ruska ulaganja.

Otkako je vojska na Madagaskaru preuzela vlast u puču u listopadu, nastoji uspostaviti bliže veze s Rusijom. Pukovnik Michael Randrianirina, koji je predvodio puč i sada je predsjednik Madagaskara, sastao se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi u veljači te je na otoku dočekao ruske vojne instruktore i naoružanje. Istodobno, Rusija traži nova tržišta za svoju naftu, koja je pod sankcijama Europske unije i SAD-a nakon njezina rata protiv Ukrajine.

Madagaskar godišnje troši samo oko milijun metričkih tona naftnih derivata, no otok se nalazi u Mozambičkom kanalu, kroz koji prolazi gotovo trećina svjetskih pomorskih pošiljki sirove nafte. Usuglašavanje prisutnosti u tom kanalu moglo bi pomoći Rusiji da otvori nova tržišta diljem južne i istočne Afrike.

"Madagaskar je jednostavno premalo tržište goriva da bi se to opravdalo samo komercijalnim razlozima", rekao je Shawn Duthie, voditelj analize rizika za južnu Afriku u konzultantskoj tvrtki Control Risks. "Prava vrijednost je njegova geografija: ako Rusija ulaže u skladišnu i logističku infrastrukturu, vjerojatno razmišlja izvan okvira domaće potražnje na Madagaskaru i gleda na svoju poziciju za ključne trgovačke rute u Indijskom oceanu."

Odluka o nacionalizaciji uvoza nafte prekida više od 25 godina star aranžman s industrijskim tijelom Groupement Pétrolier de Madagascar (GPM), čiji članovi uključuju podružnice tvrtki TotalEnergies, Vitol SA, Rubis Energie SAS i Axian Group. Prema tom sustavu, koji je uslijedio nakon privatizacije naftne industrije 1999. godine, GPM je nadzirao natječaje za uvoz koji su tvrtkama omogućavali prodaju goriva u zemlji.

U dokumentu o stajalištu u koji je Bloomberg imao uvid, članovi GPM-a izrazili su zabrinutost da bi nova državna tvrtka "mogla nabavljati proizvode od dobavljača koji su pod međunarodnim sankcijama", izlažući vlastite članove i njihove kupce tim mjerama ako budu koristili tu naftu.

"Ti bi proizvodi mogli postati pravno i komercijalno neupotrebljivi za značajan udio distributera, pružatelja logističkih usluga i kupaca."

Navedeni su i veliki kupci koji posluju i na zapadnim tržištima te bi se mogli suočiti s problemima ako budu morali trgovati naftnim derivatima iz sankcioniranog izvora. Među njima su Air France-KLM i druge zrakoplovne tvrtke, kao i međunarodne građevinske tvrtke te rudnici u vlasništvu ili djelomičnom vlasništvu Rio Tinto Groupa i Korea Mine Rehabilitation & Mineral Resources Corp-a.

GPM je također upozorio da bi taj plan ugrozio energetsku sigurnost zemlje stvaranjem ovisnosti o jednom dobavljaču. U priopćenju za javnost od 7. srpnja, na koje je Bloomberg upućen kada je tražio komentar, ta je grupa izrazila zabrinutost zbog izostanka savjetovanja.

Kada su ga kontaktirali za komentar, Harivelo Andrianarahinjaka, generalni direktor odjela za ugljikovodike u toj zemlji, rekao je za Bloomberg da plan još nije stupio na snagu. Ministar energetike Radonirina Lucas Rabearimanga nije odgovorio na pitanja. Rusko ministarstvo energetike i glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov nisu odgovorili na upite za komentar.

Zemlja nije istraživala moguće dogovore samo s Rusijom. Predsjednik Randrianirina sastao se 21. srpnja sa šefom Uprave za ulaganja Omana kako bi razgovarali o gospodarskoj suradnji u pitanjima koja uključuju i opskrbu gorivom, priopćeno je iz njegova ureda. Trgovina energijom te nacije također je bila otežana ratom s Iranom.

Posljednjih tjedana GPM je svoje zabrinutosti podigao na najviše razine vlasti. To je tijelo prošlog mjeseca poslalo pismo premijeru Madagaskara, ministru energetike te šefovima Svjetske banke i MMF-a u toj zemlji nakon privatnog sastanka s Rajaonarisonom. U njemu je naftna grupa pozvala na obustavu nacrta zakona i pokretanje postupka savjetovanja. Osobe upoznate sa situacijom, koje su tražile da ostanu anonimne iz straha od posljedica, rekle su da vlada nije promijenila svoje stajalište, ali je održala sastanke s industrijskim tijelom i možebitno će pregovarati o nekim izmjenama kako bi osigurala kontinuitet opskrbe.

Na drugim mjestima, GPM je upozorio da bi projekti skladištenja nafte i infrastrukture u privatnom sektoru mogli biti stavljeni na čekanje ako država preuzme kontrolu nad uvozom, te da bi bilo kakvi poremećaji u opskrbi ili financijama "mogli izravno utjecati na cijene energije, a posljedično i na cjelokupno gospodarsko tkivo Madagaskara."

Međunarodni monetarni fond također je kritizirao vladu zbog uplitanja na tržište naftnih derivata i ograničavanja cijena.

Ipak, kada ovaj plan stupi na snagu, mogao bi predstavljati pobjedu za Rusiju, koja već dugo teži bližim poslovnim i političkim vezama s južnom Afrikom.

Godine 2025. istraživači s moskovske Visoke škole ekonomije pripremili su dokument za rusko ministarstvo gospodarstva u kojem su tvrdili da bi se zemlja trebala potruditi isporučivati plin Južnoj Africi, potencijalno preko luka u Mozambiku.

Rusija je i ranije pokušavala prodrijeti na energetska tržišta Južne Afrike. Predložila je izgradnju nuklearnih elektrana u toj zemlji, a 2024. godine ruski Gazprombank raspravljao je o potencijalnom ulaganju u PetroSA, južnoafričku državnu naftnu tvrtku. Taj je plan propao zbog zabrinutosti oko sankcija.