Što mirovni sporazum SAD-a i Irana znači za Hormuški tjesnac

Nijedna regija na svijetu ne proizvodi više nafte i plina od zemalja koje okružuju Perzijski zaljev. Većina te energije može se izvoziti isključivo tankerima koji prolaze kroz Hormuški tjesnac – plovni put koji je praktički zatvoren više od tri mjeseca, otkako su SAD i Izrael krajem veljače pokrenuli napade na Iran.

Ovaj se poremećaj odrazio na cijelo globalno gospodarstvo. Opskrba naftom, plinom i drugim sirovinama je smanjena, a cijene su znatno više nego prije rata.

Pojavila se nada da bi se kriza uskoro mogla ublažiti nakon što su SAD i Iran najavili privremeni sporazum o prekidu sukoba i ponovnom otvaranju Hormuza. Potpisivanje sporazuma predviđeno je za 19. lipnja, iako i dalje postoje neodgovorena pitanja o tome kako će točno izgledati ponovno otvaranje tjesnaca, hoće li prolazak biti siguran nakon mjeseci lažnih početaka te hoće li ovaj plovni put ponovno postati zona slobodna od plaćanja tranzita.

Čak i ako promet kroz Hormuz ponovno ozbiljno krene, bit će potrebno vrijeme da se raščisti zastoj brodova koji se nakupio s obje strane tjesnaca. Gotovo 300 plovila utovarenih teretom čeka na izlazak iz Perzijskog zaljeva, dok otprilike isti broj praznih brodova čeka na ulazak u regiju radi ukrcaja robe, pokazuju podaci obavještajne tvrtke Kpler.

Što su se SAD i Iran dogovorili u vezi s Hormuškim tjesnacem?

Nakon potpisivanja sporazuma Iran bi trebao ponovno otvoriti tjesnac, dok bi SAD trebao ukinuti blokadu iranskih luka. Konačni tekst sporazuma još nije objavljen, pa su mnogi detalji i dalje nejasni.

Dvije strane ponudile su oprečne verzije mogućeg razvoja događaja. Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da će prolazak kroz Hormuz ponovno biti besplatan. Međutim, iranska poluslužbena novinska agencija Fars, pozivajući se na izvor upoznat sa sporazumom, izvijestila je da će brodovima biti dopušten besplatan tranzit tjesnacem samo tijekom 60 dana. Nakon isteka tog razdoblja, prema pisanju Farsa, Iran planira naplaćivati naknade za sigurnosne, navigacijske, ekološke i osiguravajuće usluge, a promet će regulirati Iran i Oman, dvije zemlje koje se nalaze na obalama tjesnaca.

Hoće li se promet u Hormuškom tjesnacu vratiti u normalu?

Čak i nakon potpisivanja privremenog sporazuma između SAD-a i Irana, malo je vjerojatno da će se promet kroz Hormuz odmah vratiti u normalu. Brodarima je potrebno jamstvo da će svi brodovi koje šalju u Perzijski zaljev i iz njega moći proći sigurno i bez dugotrajnih odgađanja.

Neki bi mogli oklijevati s testiranjem situacije na terenu, budući da su navodni dogovori proteklih mjeseci završavali tako što su iranske snage pucale na brodove ili ih zaplijenile. Povjerenje između SAD-a i Irana i dalje je na niskoj razini, pa bi Hormuz ponovno mogao postati sredstvo ucjene ako pregovori o širem mirovnom rješenju propadnu.

Jedan od sigurnosnih problema su i mine koje je Iran možda postavio u tjesnacu. Američki državni tajnik Marco Rubio izjavio je u lipnju da su veliki dijelovi plovnog puta minirani. Traženje i uklanjanje takvih eksplozivnih naprava moglo bi potrajati tjednima. Velika Britanija i Francuska razradile su planove za vođenje višenacionalne misije razminiranja ako to bude potrebno, doznaje se od izvora upoznatih s tom temom.

Kakva je važnost Hormuškog tjesnaca?

Smješten između Irana na sjeveru te Ujedinjenih Arapskih Emirata i Omana na jugu, Hormuški tjesnac povezuje Perzijski zaljev s Indijskim oceanom. Dug je oko 160 kilometara, a na najužem dijelu širok je nešto manje od 40 kilometara. Plovni putevi u svakom smjeru široki su svega tri kilometra.

Tjesnac je ključna ruta za energetsko tržište preko koje prolazi oko petine svjetske opskrbe naftom i ukapljenim prirodnim plinom (UPP/LNG). Saudijska Arabija, Irak, Iran, Kuvajt, Bahrein, Katar i UAE u normalnim vremenima isporučuju sirovu naftu kroz Hormuz, a većina njihova tereta odlazi u Aziju.

 

Zaljevske zemlje također su dom rafinerijama koje proizvode velike količine dizela, zrakoplovnog goriva, nafte (koja se koristi za proizvodnju plastike i benzina) te drugih naftnih derivata koji se globalno izvoze putem tjesnaca.

Osim energije, Hormuz je usko grlo za proizvode poput aluminija, gnojiva, pa čak i helija koji se koristi u proizvodnji poluvodiča.

Kako je rat s Iranom utjecao na plovidbu kroz Hormuški tjesnac?

U znak odmazde za američke i izraelske napade na svoj teritorij, Iran je povremeno napadao brodove u Perzijskom zaljevu i oko njega te nametnuo stroga ograničenja plovidbe kroz Hormuz. Zbog toga većina brodara nije željela riskirati ljudske živote, teret i brodove pokušavajući proći tjesnacem.

Određeni broj brodova odvažio se na putovanje kroz takozvane "mračne tranzite", isključujući svoje transpondere kako bi izbjegli otkrivanje. Američka vojska također je pomagala u navođenju brodova kroz plovni put. Iran je u međuvremenu dopustio određenim brodovima prolazak kroz koridor blizu svoje obale, često nakon pregovora o sigurnom prolazu, a ponekad i nakon zahtjeva za isplatom od čak dva milijuna dolara.

Unatoč tome, dnevni tranziti brodova bili su daleko ispod razine iz mirnodopskog razdoblja. Kolaps prometa prisilio je zaljevske proizvođače nafte da obustave većinu svoje proizvodnje jer su ostali bez prostora za skladištenje sirove nafte.

 

Iran se odupirao pritiscima da otvori Hormuz unatoč američkoj blokadi koja je na snazi od sredine travnja. U svibnju je čak proširio područje nadzora koje svojata te osnovao novo tijelo pod nazivom Uprava za tjesnac Perzijskog zaljeva kako bi kontrolirao prolaske.

Mogu li proizvođači nafte zaobići Hormuški tjesnac?

Kuvajt, Katar i Bahrein nemaju druge održive rute za izvoz svoje sirove nafte.

Saudijska Arabija, koja kroz Hormuz šalje najviše nafte, preusmjerila je svoju sirovu naftu kroz naftovod koji vodi prema zapadu do crvenomorske luke Janbu. Iako taj naftovod može transportirati sedam milijuna barela dnevno – što je otprilike jednako predratnom izvozu tog kraljevstva – dio nafte rezerviran je za domaću potrošnju, a i sama ruta bila je meta iranskih napada. Saudijska Arabija je u svibnju iz Janbua isporučivala 3,65 milijuna barela sirove nafte dnevno.

UAE također može zaobići Hormuz putem naftovoda koji povezuje njihova naftna polja s lukom Fujairah duž Omanskog zaljeva. No ovaj cjevovod može primiti manje od polovice uobičajenog izvoznog volumena zemlje, a infrastruktura na oba kraja bila je pogođena iranskim napadima. Državna tvrtka Abu Dhabi National Oil Co. ubrzava izgradnju drugog naftovoda kako bi udvostručila izvozni kapacitet iz Fujairaha do 2027. godine.

Irak ima malo održivih alternativa. Naftovod prema turskoj mediteranskoj luci trenutačno nije povezan s glavnim iračkim južnim naftnim poljima. Iako postoje planovi za obnovu isporuka preko susjednog Jordana i Sirije, količine o kojima se razmišlja tek su mali dio uobičajenog iračkog izvoza kroz Hormuz.

Ima li Iran pravo kontrolirati Hormuški tjesnac?

Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), države mogu ostvarivati suverenitet do 12 nautičkih milja od svoje obale – što je područje poznato kao njihovo teritorijalno more.

Hormuški tjesnac prolazi kroz teritorijalne vode Irana i Omana. Međutim, države moraju dopustiti "neškodljivi prolazak" stranih brodova kroz svoje teritorijalne vode i ne smiju ometati "neškodljivi" ili "tranzitni prolazak" kroz tjesnace koji se koriste za međunarodnu plovidbu. Sporazum također navodi da države ne mogu naplaćivati naknade stranim brodovima samo za prolazak kroz njihovo teritorijalno more.

Iako je iranska vlada potpisala UNCLOS 1982. godine, iranski parlament nikada nije ratificirao taj sporazum.