Kako se Kuba našla na meti Trumpa

Američke oružane snage su u velikoj mjeri angažirane na Bliskom istoku, no po Bijeloj kući se šuška da su dobile uputu da budu u pripravnosti za novu intervenciju u Kubi. Američki predsjednik, očekivano, još nije donio konačnu odluku. Međutim, jasno je da Donald Trump vidi priliku za djelovanje na Karibima, gdje 67-godišnji Castrov režim posrće pod teretom američkih sankcija, obustave isporuke venezuelske nafte i vlastite nesposobnosti nevjerojatnih razmjera.

U ponedjeljak je američki predsjednik izjavio da bi SAD mogao "svratiti do Kube" kada završi s Iranom. Jedna četvrtina stanovništva tog otoka (oko 2,8 milijuna ljudi), uključujući većinu radne snage srednje klase, napustila je domove u posljednjih pet godina i raspršila se na razna odredišta. Gospodarstvo je na koljenima. Glad je raširena. Unatoč isporuci ruske nafte, nestanci struje su svakodnevna pojava. Prosperiraju samo rijetki privilegirani pojedinci koji imaju pristup američkim dolarima i sivoj ekonomiji.

Trump, koji je zaglibio u bliskoistočnom kaosu bez jasnog izlaza, ovdje vidi priliku za laku pobjedu koju bi pozdravili birači s obje strane političkog spektra. Malo je vjerojatno da bi američke snage pri iskrcavanju na otok naišle na ozbiljan otpor. Washington inzistira na smjeni predsjednika Miguela Díaz-Canela, koji je ranije ovog mjeseca prkosno izjavio: "Odustajanje ne postoji u našem rječniku." Ipak, njegovo nedavno oslobađanje više od 2.000 političkih zatvorenika iz kubanskih zatvora odražava težinu američkog pritiska i ranjivost režima.

Postoji realna mogućnost da bi, u slučaju iskrcavanja američkih snaga, u roku od nekoliko dana velik dio stanovništva plesao na ulicama. Njihovo stanje je toliko očajno da se čini da je svaka alternativa kastrizmu bolja od onoga što imaju. Zamislite samo prilike za fotografiranje koje čekaju američkog predsjednika. Možda ga njegovi savjetnici upravo uvjeravaju da je to je jedno od rijetkih mjesta na kugli zemaljskoj gdje će ga, nakon što američke snage osiguraju otok, narod dočekati kao osloboditelja. Takav uspjeh bi mogao biti transformativan za izglede Republikanske stranke na američkim izborima za Kongres.

Ipak, nedavne globalne intervencije Trumpove administracije potpuno su je lišile moralnog autoriteta. Rizik napada na Kubu je taj što bi neočekivano snažan otpor mogao dovesti do krvoprolića. Čak i ako okupacija prođe bez problema, Trump bi mogao odmah pokušati vratiti Kubi prijašnji status de facto američke kolonije.

Lekcije iz povijesti

Prije četiri godine objavio sam knjigu Bezdan o Kubanskoj raketnoj krizi iz 1962. godine (naslov izvornika: Abyss: The Cuban Missile Crisis 1962). U jednom podcastu rekao sam da je jedan od problema u povijesnom odnosu te zemlje s Kubom taj što mnogi Amerikanci vjeruju da Washington ima pravo odlučivati o tome što se tamo događa budući da je otok udaljen samo 150-ak kilometara od SAD-a.

"To je zasigurno naše pravo", uzvratio je moj sugovornik. Istaknuo sam mu da na sličan način Vladimir Putin opravdava svoj pokušaj zauzimanja Ukrajine. Trumpova doktrina izričito polaže pravo na određivanje sudbine cijele zapadne hemisfere. Predsjednik koji tvrdi da ima dominaciju nad Kanadom vjerojatno neće oklijevati oko prisiljavanja Kube na poslušnost.

Međutim, povijest nalaže oprez. Nemilosrdno američko eksploatiranje Kube u eri prije Castra, kada je na poziciji predsjednika bio Fulgencio Batista, a polovica stanovništva je gladovala, osramotilo je SAD. Američke kompanije iz zemlje su izvlačile sav profit od šećera, cigara i komunalnih usluga. Mafija iz Las Vegasa kupovala je licence za kockanje u zamjenu za kovčege pune gotovine. Američki veleposlanik Earl Smith igrao je kanastu s Batistom i potpuno se oglušio na okrutnosti kubanske tajne policije i ekscese američkih investitora.

Opći prijezir prema Batisti kao američkoj marioneti učinilo je Castrov gerilski trijumf u siječnju 1959. godine izuzetno popularnim među svim Kubancima, osim među imućnom klasom. U svojoj knjizi citirao sam ženu koja se osvrnula na revoluciju sljedećim riječima: "Fidel je Kubancima vratio samopoštovanje." Čak su i uživali prkoseći Washingtonu tijekom godina koje su uslijedile, sve dok oskudica pod komunizmom nije postala nepodnošljiva, dok je sovjetska pomoć obustavljena.

Današnje stanje na Kubi uvelike je rezultat katastrofalnog upravljanja njezinog vodstva, ali i desetljeća američkih sankcija osmišljenih radi prisile zemlje na promjenu režima. Opasnost od puča pod Trumpovom palicom leži u tome što bi se kubanski narod, uslijedi li neobuzdani kapitalizam, mogao brzo naći tamo gdje je bio prije revolucije.

Među tri milijuna prognanika na Floridi, kojima Republikanska stranka duguje političke usluge, oni najuporniji jedva se čekaju vratiti kući i zagospodariti vlastitom ekonomijom svim dolarima koje imaju na raspolaganju. "Imamo puno sjajnih kubanskih Amerikanaca", izjavio je Trump u ponedjeljak. "Oni su skoro svi glasali za mene, a prema njima se jako loše postupalo [u kubanskom režimu]."

Taj posljednji dio je točan, ali nekontrolirana osveta izgnanika uz pomoć američke vojske bila bi katastrofalna. Raspoloženje naroda moglo bi se brzo okrenuti protiv američkih "osloboditelja" ako Trump ponovno dopusti ekonomsko izrabljivanje.

Diplomatski put

Neki analitičari tvrde da bi najpametniji put za SAD bio ukidanje ekonomskih sankcija i traženje diplomatskog načina za uklanjanje režima. No to možda neće biti lako. Korumpirani konglomerat GAESA u vlasništvu kubanske vojske kontrolira golem dio gospodarstva, baš kao što Korpus islamske revolucionarne garde u šaci drži najprofitabilnije sektore u Iranu. Razvlastiti GAESA-u moglo bi biti teško bez upotrebe vojne sile.

Povrh toga, zagovornici diplomatskog puta prema promjeni režima razmatraju relativno dugoročne mjere, poput ukidanja sankcija u zamjenu za zajamčene slobodne izbore u roku od, recimo, godinu dana. Ipak, Kuba je već toliko dugo jednostranačka država da tamo ne postoji stvarna opozicija, izuzev prognanika na Floridi. Trump s druge strane, a ponajviše njegova stranka koja se pribojava katastrofalnog poraza u studenom, traži brzu pobjedu koju bi američki marinci mogli osigurati.

Sudeći prema Trumpovoj dosadašnjoj strategiji prema drugim režimima koji mu nisu po volji, iduće možemo očekivati ultimatum za smjenu kubanskog vodstva, a ako Havana na posluša, sljedeći vjerojatni korak je slanje američkih snaga na otok. Američki državni tajnik Marco Rubio navodno je u kontaktu s unukom najslavnijeg kubanskog revolucionara, 94-godišnjeg  Raúla  Castra. Stariji Castro više ne obnaša formalnu dužnost, ali i dalje ima ogroman utjecaj.

Postoje zabrinutosti da bi se Trump i njegov tim mogli zadovoljiti pobjedom sličnom onoj u Venezueli kojom bi osigurali američki utjecaj i bombastične naslove u vijestima, a istovremeno ostavili većinu čelnika režima vlasti da nastave činiti što god žele vlastitom narodu.

Međutim, u Trumpovom svijetu ništa nije sigurno. Ključne činjenice ostaju: predsjednik želi brzu pobjedu, a Kuba mu djeluje kao laka meta. Čini se vjerojatnim da će Trump u nadolazećim tjednima pokušati skrenuti fokus javnosti s Bliskog istoka na Karibe. Već je otvoreno koketirao sa slanjem vojske tamo kada je rekao: "Ponekad je potrebno upotrijebiti vojnu silu, a Kuba je sljedeća."

Problem je u tome što je dosadašnji učinak ove administracije u vanjskim poslovima gotovo bez iznimke bio katastrofalan, uključujući i Venezuelu, ako se uzmu u obzir interesi njezina naroda. Svijetu trenutno treba mnogo toga, ali američki bajuneti na obalama Kube sigurno nisu na tom popisu.