Američki diplomatski amateri osuđeni su na propast

Pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Irana u Islamabadu bili su osuđeni na propast od samog početka. To ne znači da još nema nade za buduće krugove, koji bi mogli započeti već ovog tjedna. Međutim, američki pristup diplomaciji potkopao je dosadašnje pregovore iz istih razloga zbog kojih je SAD stao na put naporima da se postigne prekid vatre između Rusije i Ukrajine ili da se krhko primirje u pojasu Gaze pretvori u trajni mir između Izraelaca i Palestinaca.

Prvi razlog je taj što se SAD u drugom mandatu Donalda Trumpa ne oslanja na profesionalne diplomate i stručnjake, već na amatere koji, iako su osvojili povjerenje američkog predsjednika, svejedno nisu dorasli zadatku.

Drugi je taj što Trump, kao glavni strateg, svojim pregovaračima stalno postavlja ciljeve koji su toliko nevjerojatni, zbunjujući ili proturječni da bi čak i najlukaviji diplomati u povijesti, poput Klemensa von Metternicha ili Henryja Kissingera, ostali praznih ruku. U nekim se slučajevima čak čini da namjerno baca vlastite ljude u vatru. To bi objasnilo zašto je iznenada zadužio svog potpredsjednika J. D. Vancea za pregovore s Iranom.

Amaterizam je veliki problem u Trumpovom mandatu i dio je njegovog šireg napada na profesionalizam u cijeloj vladi. Od početka njegovog drugog mandata, dužnosnici koji bi u normalnoj administraciji vršili glavne diplomatske funkcije svedeni su na sporedne uloge, dok su vodeće pozicije preuzeli predsjednikovi prijatelji i članovi obitelji.

 

U tim slučajevima neslužbena titula glavnog diplomata zapravo pripada "posebnom izaslaniku" Steveu Witkoffu. Witkoff je nekretninski tajkun iz New Yorka koji je već desetljećima prijatelj s Trumpom (bio je na golfu s predsjednikom tijekom drugog pokušaja atentata). Sve do Trumpovog drugog mandata, nije imao nikakvog iskustva ni kvalifikacija u diplomaciji.

To se i vidi. Primjerice, Witkoff je veći dio prošle godine proveo putujući u Moskvu kako bi razgovarao sa svojim ruskim kontaktima i predsjednikom Vladimirom Putinom, dok je nekako zaobišao Kijev. Dok je bio u Rusiji, uglavnom je izbjegavao američko veleposlanstvo, a ponekad čak i prevoditelje iz SAD-a, te se umjesto toga oslanjao na tumačenje Kremlja. Proslavio ga je intervju s američkim političkim komentatorom Tuckerom Carlsonom u kojem je gotovo od riječi do riječi ponavljao Putinove argumente i propagandu te se činilo da ne razumije da je Rusija agresor, a Ukrajina žrtva.

Steve Witkoff i Jared Kushner | Izvor: Benjamin Girette/Bloomberg

Trump je Witkoffa spojio sa svojim zetom Jaredom Kushnerom. Kushner je pomogao u posredovanju pri sklapanju tzv. Abrahamskih sporazuma (Abraham Accords) u Trumpovom prvom mandatu, ali se tijekom drugog planirao usredotočiti na svoje goleme investicijske fondove koji se velikim dijelom financiraju kapitalom s Bliskog istoka. Trump je, doduše, imao drugačije zamisli, pa je angažirao Kushnera i Witkoffa da skaču s jednih pregovora na druge, iz Ukrajine u Gazu pa sve do Irana.

Vodili su pregovore s izaslanicima Teherana prošlog lipnja kada je Trump iznenada naredio bombardiranje, kao i u veljači kada je započeo rat. U više se navrata činilo da Witkoff i Kushner uopće ne razumiju što im iranska strana nudi jer im nedostaje stručnosti o nuklearnoj fizici i sličnim temama.

Bili su nešto uspješniji u Gazi, gdje su osigurali krhko primirje između Izraela i Hamasa. Međutim, zatim su taj mali korak počeli preuveličavati kao da se radi o početku renesanse za Gazu i cijelu regiju. Odbor za mir trebao se baviti obnovom Gaze i pronalaskom dugoročnog rješenja (doduše, bez uključivanja Palestinaca), ali je fokus preusmjerio na druge stvari, poput veličanja Trumpa.

Trumpu jedinica iz diplomacije

Američki diplomatski veterani poput Aarona Davida Millera i Daniela Kurtzera ocijenili su rad Witkoffa i Kushnera ocjenom "nedovoljan", izjavivši da su njihovi diplomatski procesi potpuno kaotični.

Međutim, onima koji su zaduženi za provedbu strategije može se pripisati samo dio krivnje. Glavno je pitanje je li ta strategija realna i koherentna. Odgovor je ne, a za to je kriv predsjednik.

Čak ni sam Metternich ne bi mogao ispregovarati kraj rata u Ukrajini u situaciji u kojoj američki vrhovni zapovjednik neprestano vrši sve veći pritisak na napadnutu zemlju, a pritom se jedva obazire na agresora. Što bi jedan Kissinger mogao učiniti u izraelsko-palestinskom sukobu kada Trump stalno popušta izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu umjesto da obuzda nasilje izraelskih naseljenika na Zapadnoj obali?

Čini se da je Trump prilikom pokretanja svoje "vojne operacije" protiv Irana (koja zlokobno podsjeća na Putinovu "specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajini) bio pod pretjeranim utjecajem Netanjahua, dok je ignorirao bilo kakve bojažljive prigovore vlastitih savjetnika. Najglasniji protivnik te operacije bio je Vance, koji se dosljedno protivio vanjskopolitičkim avanturama, a pogotovo ratu s Iranom. Ako rat završi katastrofalno, a čini se da će tako i biti, ispostavit će se da je Vance bio u pravu. Predsjedniku to nikako ne odgovara.

I tako su Witkoff i Kushner poslani u Islamabad kao članovi delegacije s potpredsjednikom na čelu. Zatvoreni više od 20 iscrpljujućih sati sa svojim iranskim pandanima, ta tri diplomatska amatera morali su balansirati više suprotstavljenih ideja, a istovremeno ostati funkcionalni.

Morali su se držati Trumpove priče da je SAD već pobijedio, iako Iranci očito vjeruju da su sada jači nego što su bili prije 28. veljače. Morali su se "cjenkati" o vremenskom okviru za obustavu iranskog nuklearnog programa. Pritom su se trudili izbjeći dojam da pokušavaju ispregovarati nešto slično iranskom nuklearnom sporazumu koji je sklopljen za vrijeme predsjedništva Baracka Obame, iz kojeg se Trump jednostrano povukao u svom prvom mandatu.

Trump se nedavno našalio da želi postići dogovor, ali da će okriviti Vancea ako se on ne ostvari. "Ako se pak ostvari, preuzimam sve zasluge", rekao je Trump pred publikom u kojoj je sjedio i sam potpredsjednik. Unatoč svojoj "America First" politici, čini se da Trumpu ipak najbolje ide stavljanje sebe na prvo mjesto.