Trumpova najmanje popularna politika? Većina njih

To je gotovo poput bizarnog eksperimenta političkih znanosti: koliko točno nepopularnih politika jedan predsjednik može provoditi? Od započinjanja rata s Iranom i prijetnji Grenlandu do izgradnje nove plesne dvorane u Bijeloj kući, neobuzdani prioriteti drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa samo povećavaju rastući izborni rizik za njegovu stranku na nadolazećim međuizborima u studenom.

Trump je oduvijek izazivao snažne emocije, i pozitivne i negativne. No u svom prvom mandatu, Trump je provodio relativno malo specifičnih politika kojima se velika većina Amerikanaca protivila. Vjerojatno je najveći otpor izazvao svojim potezima razdvajanja djece imigranata od roditelja na granici (dvotrećinsko protivljenje) i ograničavanjem putovanja iz nekoliko muslimanskih zemalja (oko tri petine protivljenja). Njegove druge prepoznatljive politike (granični zid i porezna reforma iz 2017.) dijelile su zemlju s mnogo manjom razlikom između protivljenja i podrške. "Stvari koje su ljude osobno pogađale imale su većinsku potporu u prvom mandatu, prvenstveno po pitanju gospodarstva", kaže anketar GOP-a (Republikanske stranke) Whit Ayres.

Trump se vratio na dužnost prošlog siječnja s većom slobodom manevriranja. Usred raširenog razočaranja učinkom predsjednika Joea Bidena, birači su se 2024. godine "u osnovi slagali s Trumpom oko mnogih pitanja", kaže Doug Sosnik, glavni politički savjetnik Bijele kuće za Billa Clintona tijekom njegova reizbora 1996. godine. Odluka Vrhovnog suda iz 2024. kojom su predsjednici izuzeti od kaznenih posljedica za postupke tijekom mandata uklonila je potencijalno ograničenje. I za razliku od svog prvog mandata, Trump se nije osjećao obveznim dodijeliti visoke administrativne poslove republikancima iz drugih stranačkih centara moći; dapače, republikanski centri moći neovisni o Trumpu više i ne postoje.

Kada je Trump prvi put stigao u Washington 2017. godine, predsjednik Zastupničkog doma Paul Ryan i čelnik većine u Senatu Mitch McConnell držali su se na određenoj distanci. Trump se također suočavao s otporom drugih republikanaca, ne samo u Kongresu već i unutar vlastite administracije, što je njegov plan držalo bliže javnom mnijenju – kao kada je protivljenje nekolicine republikanskih senatora osujetilo njegov duboko nepopularan pokušaj ukidanja Zakona o pristupačnoj skrbi (Obamacare) iz 2017. godine. Nasuprot tome, udovoljavanje Trumpu danas je glavni prioritet za Kongres koji vode predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson i čelnik većine u Senatu John Thune.

Slom ovih kočnica potaknuo je Trumpa da oslobodi sve impulse koje je obuzdavao u svom prvom mandatu, od napada na Iran do klesanja vlastitog imena na Kennedy Center.

Neke od inicijativa u drugom mandatu, koje su proizašle iz Trumpova oslobađanja okova, doista imaju većinsku podršku. Od samog početka, većina Amerikanaca odobrava njegove poteze za kontrolu protoka ilegalne imigracije na granici. Većina također odobrava odredbe u prošloljetnom zakonu o usklađivanju proračuna kojima se smanjuju porezi na napojnice i prekovremeni rad (iako u praksi te promjene donose korist za manje od jednog na svakih deset kućanstava).

No te su iznimke zanemarive u usporedbi s Trumpovim politikama drugog mandata, velikim i malim, koje se suočavaju s golemim protivljenjem javnosti. Premoćna većina Amerikanaca izjavila je u anketama da se protivi mnogim njegovim najvećim inicijativama, uključujući rat s Iranom, njegove carine, njegove rezove u zdravstvu i način na koji ICE (Služba za imigraciju i carine) provodi imigracijske zakone. Sličan broj ljudi protivi se njegovu rušenju Istočnog krila (Bijele kuće) i preimenovanju Kennedy Centra. Nešto tješnja većina odbacuje njegov prepoznatljivi "Jedan veliki prekrasni zakon" (One Big Beautiful Bill). Broj Amerikanaca koji u anketama podržavaju njegovu želju za kupnjom Grenlanda vjerojatno nije mnogo veći od samog broja stanovnika Grenlanda. Sosnik kaže da se, kroz široki spektar domaćih i vanjskih politika, mnogi Trumpovi glasači sada osjećaju kao da "nisu dobili ono za što su glasali".

 

U međuvremenu, toplinski štit koji je štitio nepopularne politike tijekom Trumpova prvog mandata se otopio: danas daleko više Amerikanaca kaže da je njegov program više naštetio nego pomogao gospodarstvu. "Prvi put je to bilo: 'Da, ne sviđa mi se ovaj tip, ali nešto ide dobro s gospodarstvom', a ta dinamika danas ne postoji", kaže demokratski anketar Nick Gourevitch.

Kao što Ayres primjećuje, Trump se nikada nije previše brinuo o biračima izvan svoje koalicije. No otvaraju se vidljive pukotine u njegovoj bazi: ovisno o istraživanju, oko 30 posto republikanaca protivi se ratu s Iranom i njegovim carinama, dok otprilike petina kaže da je provođenje imigracijskih zakona otišlo predaleko i da griješi što ruši Istočno krilo.

Trumpova odlučnost da gura tako dosljedno nepopularan program toksična je za njegovu stranku. Vjerojatno će samo mali dio republikanaca koji izražavaju nezadovoljstvo njime prijeći na stranu demokrata na međuizborima u studenom. No mnogi od njih možda uopće neće glasati, čak i dok snažan otpor Trumpovim postupcima, zabilježen u ovim anketama, mobilizira birače sklone demokratima u ogromnom broju – što je dinamika vidljiva u nizu izbornih pobjeda te stranke u izvanizbornim godinama od njegova povratka.

 

Republikanci u Kongresu, u strahu od Trumpovih grmljavina na društvenim mrežama, odlučno ignoriraju sve veće dokaze o nezadovoljstvu javnosti i nisu uložili nikakav napor da obuzdaju njegove ekscese. U tome se ponašaju slično kao republikanci koji su kontrolirali Zastupnički dom i Senat kada se situacija u Iraku pogoršala pod predsjednikom Georgeom W. Bushom prije izbora 2006. godine.

Republikanci su tada mislili da štite Busha – i jedni druge – odbijajući ga pritisnuti da promijeni smjer. No ono što su oni smatrali lojalnošću, birači su vidjeli kao aroganciju u odbijanju preispitivanja politika koje su izgubile povjerenje zemlje. Republikanci su te jeseni izgubili kontrolu nad oba doma Kongresa, a dvije godine kasnije i predsjednički položaj. Taj presedan izgleda sve relevantnije što duže Trump ustraje u odlukama, u zemlji i inozemstvu, koje većina Amerikanaca odbacuje.