.webp){kind=icon}
Uspjeh poreza na dodatnu dobit, za kojeg se vlasti nadaju da će popuniti proračun s dodatnih 270 milijuna eura (dvije milijarde kuna), mogao bi ovisiti ne samo o naftnim derivatima, već i o onim financijskima. Inicijalni poriv za oporezivanje ekstradobiti stigao je nakon što je postalo izvjesno kako će dio energetskih kompanija ove godine ostvariti odlične rezultate zahvaljujući snažnom rastu cijena nafte i drugih energenata izazvanim nesigurnošću na tržištima.
Zbog tog skoka ljetos su u Hrvatskoj u nekoliko navrata čak i ograničene cijene naftnih derivata kako bi se ublažio udarac rasta životnih troškova na građane, ali i tvrtke. Dosad objavljeni rezultati Ine ukazuju na to da se najveća naftna kompanija u Hrvatskoj može nadati izvanrednom financijskom uspjehu, a nakon što su objavljeni detalji oko dodatnog poreza neki izračuni pokazuju kako će ona biti i kompanija koja bi mogla biti najviše pogođena dodatnim nametom. Od planiranih 270 milijuna eura na Inu bi mogla otpasti čak polovica.
Uz Inu, procjene analitičara su pokazale kako bi se na udaru višeg poreznog opterećenja mogle naći i domaće banke. Nošena rastom u dvjema lukrativnim kategorijama – neto prihodima od naknada i neto prihodima od kamata – njihova zarada je ove godine impresivna. U prvih šest mjeseci neto dobit svih banaka premašila je 400 milijuna eura, 20-ak posto više nego lani.
Od te ukupne dobiti 93 posto iznosa otpada na samo njih pet: Zagrebačku, Erste, PBZ, OTP i Raiffeisen banku. Prema izračunu naših analitičara, samo Erste & Steiermärkische banka mogla bi se naći na udaru za dodatnih 25 milijuna eura poreza, a Zagrebačka za dodatnih 21 milijun.
Rast zarade od naknada je rezultat prijašnjih aktivnosti banaka kad su u razdoblju niskih kamatnih stopa fokus stavljale na zaradu iz naknada. U tome su profitirale i od oporavka gospodarske aktivnosti koji sa sobom nosi i više transakcija u platnom prometu, pa pogoduje prihodu od naknada.
Neto prihod od kamata je također rastao na krilima dvaju faktora od kojih se ističe godišnji porast kreditne aktivnosti koji je bio visoko jednoznamenkast prvi puta još od sredine 2009. godine. Porast referentnih stopa sa svojim efektima na kredite u valutnoj klauzuli kao drugi element će se u svojem punom sjaju osjetiti ipak tek iduće godine kad će kamatne stope, očekuje se, još dodatno rasti, a tek tada će imati efekta na rezultat cijele godine.
Oba ta faktora, međutim, nemaju veze s rastom cijene energenata, razlogom koji stoji iza ideje dodatnog poreza. Stoga ne bi čudilo da u domaćim poslovnim bankama ovih dana razmatraju kako elegantno zaobići ministra financija Marka Primorca i njegove poreznike, bez da to izgleda kao da ih baš izbjegavaju.
Postoji nekoliko načina na koji one to mogu izvesti, a situacija na tržištu im tu ide na ruku. Sve se svodi na namjerno rušenje financijskih rezultata za cijelu ovu godinu, mada će bilo kakva njihova strategija morati biti usuglašena i s inozemnim vlasnicima kojima svaka dividenda dobro dođe.
Najizgledniji način za "prilagodbu" rezultata su dodatni ispravci vrijednosti po potraživanjima, popularne rezervacije. Za to postoji opravdanje, kao prvo, u slabljenju gospodarskih izgleda. Banke većinom koriste automatizirane procese izračuna ispravaka vrijednosti koji počivaju na varijablama poput bruto domaćeg proizvoda (BDP) i inflacije.
Dok se prognoze za BDP smanjuju, inflacija će u idućoj godini izgledno biti viša nego što se to smatralo do prije nekoliko mjeseci. Takva kombinacija ekonomski bi opravdala povećanje rezervacija.
Drugi faktor koji pojedine banke mogu gledati kao opravdanje za povisivanje rezervacija jest tema presuda u procesima sa švicarskim frankom. Iduće godine ističe rok za zastare u procesu uokvirenom po presudi na kolektivnu tužbu za kredite vezane uz franak. To bi u 2023. moglo potaknuti nešto više korisnika takvih kredita na podnošenje tužbi.
U oba slučaja povećanje rezervacija sada se može za banke u konačnici odviti povoljno jer, ako se gubici pretpostavljeni kroz rezervacije na kraju ne realiziraju, tada banke kasnije mogu otpustiti te rezervacije, što se prikazuje kao pozitivni poslovni rezultat.
Uz rezervacije kao najelegantnije rješenje, domaćim bankama za smanjenje porezne obaveze za ovu godinu na raspolaganju stoji i nešto veća egzotika – financijski derivati. Izvedenice, odnosno derivati, financijski su instrumenti čija je osnovna namjena zaštita od nenadanih rizika.
Kroz desetljeća korištenja i rasta njihove upotrebe oni su, nažalost u svijetu, postali i izvor rizika, odnosno nerijetko i alat za pokušaj manipulacije na tržištima. Jednako tako mogu se koristiti i za određenu razinu manipulacije bilancama i financijskim pokazateljima u kompanijama.
Zaštita od rizika
Kao i u slučaju s rezervacijama, banke bi jednostavno mogle objasniti da se žele zaštititi od određenih rastućih rizika, za to upotrijebiti derivate, što bi privremeno umanjilo poreznu osnovicu, a time i potencijalni iznos poreza koji bi morale platiti. Zarada koju one ostvaruju ove godine time bi se računovodstveno prebacila u budućnost kad više ne bi postojala prijetnja oporezivanja višom stopom dodatnog poreza.
Kako to ostavlja posljedice i na tzv. kapitalnoj poziciji banaka – visini kapitala koji banke moraju držati kako bi udovoljile regulativi – povećanje rezervacija koliko god jednostavno smanjivalo poreznu osnovicu, ipak ima i šire posljedice. Naravno, o potencijalnim posljedicama će odlučivati menadžment domaće banke u dogovoru s inozemnim vlasnicima.
Ministar financija Marko Primorac | Hina
Iz vrha vlasti već su objasnili kako nemaju problema s time da velike kompanije koje bi mogle biti obveznicama dodatnog poreza do kraja godine pokušaju smanjiti potencijalnu poreznu osnovicu kroz isplate radnicima. Takav bi potez bio u korist rasta životnog standarda zaposlenih, što je, kažu u vlasti, i dalje unutar namjere uvođenja poreza. Korištenje financijskih derivata za privremeno izbjegavanje plaćanja (višeg) poreza nije u tom duhu, ali je pitanje što bi vlast mogla učiniti kako bi banke spriječila u tome.
S regulatorne strane, korištenje derivata je dozvoljeno, posebno ako to ne ugrožava stabilnost poslovanja. Financijski derivati su ionako jedan od instrumenata za smanjivanje rizika pri poslovanju, tako da bi se, imajući u vidu sadašnju situaciju na tržištu, i na njihovo pojačano korištenje moglo gledati blagonaklono.
Banke bi se mogle opravdavati da to čine zbog zaštite poslovanja, a to što im se time smanjuje i porezna osnovica je samo sretna okolnost. Država bi im, sve se čini, u takvom slučaju mogla eventualno samo staviti soli na rep. Ako i sol u međuvremenu nije poskupila.
