.webp){kind=icon}
Prije četiri godine njemačka je vlada organizirala vježbu simuliranja situacije velikog manjka plina i scenarij se svodio na zatvaranje nekih bolnica, domova za starije osobe ili zatvora, gašenje tvrtki, nestajanje stočnog fonda, nestanak stotina tisuća poslova i uvođenje ograničene opskrbe za kućanstva.
Za nekoliko će se tjedana pak Njemačka suočiti s istom dvojbom kao Bugarska i Poljska prije nekoliko dana: platiti plin po uvjetima Vladimira Putina i time kršiti sankcije ili promatrati kako Kremlj zatvara dotok plina.
Ignorirati ruski plin zvuči kao odličan politički slogan, no stvarnost upućuje na moguću štetu za njemačko gospodarstvo bez presedana i, zapravo, na recesiju brutalnih razmjera.
Premda mu na bojnom polju u Ukrajini ne ide prema očekivanjima Putin još uvijek drži snažnu energetsku kartu u rukavu iskorištavajući godine kratkovidne europske energetske politike. Trenutačno Njemačka samo ima na raspolaganju loše opcije i - još gore opcije.
Zanimljivo je da trenutačno zapravo i Moskva i Berlin koriste plin kao oružje, no to čine različitim brzinama. Njemačka nastoji prestati kupovati ruski plin, moguće do kraja 2024. godine, a u međuvremenu želi pronaći dodatne izvore te izgraditi infrastrukturu za uvoz ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a i Bliskog istoka. Rusija čini suprotno. Ona koristi plin kao oružje upravo sada.
Putin je, čini se, već otpisao plinski posao s Njemačkom. Rusija zna da za četiri tjedna ili za 24 mjeseca neće više prodavati energiju Berlinu. Stoga Kremlj sada prisiljava njemačkog kancelara Olafa Scholza na donošenje bolnih odluka.
Kremlj je europskim kupcima ruskog plina rekao da, ako žele nastaviti primati ruski plin, moraju plaćati preko računa otvorenog kod Gazprombanke koju kontrolira ruska država. Plaćanje uključuje dva koraka. Prvi je plaćanje u eurima, a idući konvertiranje eura u rublje na račun ruskog dobavljača. Tek nakon te konverzije, koja tehnički prolazi kroz rusku središnju banku, plaćanje se smatra obavljenim.
Njemačka, Francuska ili Italija nisu imale namjeru nametnuti emgargo na ruski plin sada. Sankcije prema ruskoj središnjoj banci su imale za cilj onemogućiti Putinu pristup milijardama dolara deviznih rezervi, a ne zaustaviti plaćanje plina. No, Putin je uspješno okrenuo stvari i sada koristi sankcije EU-a kako bi zemlje članice prisilio da s njim posluju preko ruske središnje banke u rubljima.
Ako Berlin, Pariz ili Rim pristanu na novi režim plaćanja, iskazat će vlastito licemjerje te otvoriti pukotinu za daljnju politiku Kremlja po načelu "podijeli pa vladaj". Time će također pokazati da su spremni nastaviti uplaćivati milijarde eura svakog tjedna Rusiji i time podržavati rublju, a time i rusku vojsku. Štoviše, to možda neće biti i posljednja koncesija. Sada Putin traži plaćanje u rubljima, a sutra će možda tražiti dokidanje sankcija ili vojne pomoći Ukrajini.
Odluče li Berlin i drugi glavni gradovi EU-a držati se strogo vlastitih sankcija, plaćanja za plin se ne mogu nastaviti. No, to znači i nametanje plinskih sankcija što nije bila namjera i može prouzročiti golemu ekonomsku i socijalnu štetu te oslabiti potporu europske javnosti Ukrajini. Scholz je, pak, u četvrtak rekao da je Njemačka spremna za prekid dotoka plina. "Morate se za to pripremiti i mi smo s time počeli i prije početka rata. Znamo što moramo učiniti", rekao je.
No, nije riječ samo o kratkoročnom problemu. Ako Njemačka uspije pronaći zamjenu za ruski plin, to će biti po puno višoj cijeni. Doba jeftinog ruskog plina koji hrani njemačko gospodarstvo je prošlost. Njemačke energetsko-intenzivne tvrtke, poput divova kemijske industrije, ne bi lako ostale kompetitivne na globalnom tržištu.
Ciljajući prvo na Poljsku i Bugarsku ovoga tjedna Putin je pokazao da ne blefira. Varšava i Sofija nisu veliki kupci ruskoga plina. Od 155 milijarde kubičnih metara plina koje je EU kupila prošle godine od Rusije, na Poljsku otpada 10 milijardi i na Bugarsku tri milijarde kubičnih metara. Zavrtanje slavine Rusiju košta malo u padu prihoda, no time se šalje jasna poruka Njemačkoj.
Scholz se suočava s užasnom dilemom. Smatrajući europski uvoz ruskog plina licemjernim jer financira ruski vojni stroj te neodrživim jer ostavlja EU na milost Rusiji, ipak je lako zauzeti visoke moralne principe iz perspektive Washingtona gdje je plin jeftin i ima ga u obilju. No, teško je vidjeti kako Scholz može izbjeći krajem svibnja zaustavljanje plaćanja i time suočavanje s posljedicama takve odluke. Vrijeme u svakom slučaju istječe.
