.webp){kind=icon}
Čelnici Europske unije (EU) uspjeli su se konačno dogovoriti oko embarga na uvoz najvećeg dijela ruske nafte, i to onog dijela koji dolazi morskim putem, što je otvorilo put za skoro usvajanje šestog paketa sankcija prema Rusiji i među potencijalno važne igrače gurnulo i Hrvatsku, odnosno njezin Jadranski naftovod (Janaf).
Zasad uvoz ruske nafte koja stiže naftovodom Družba i opskrbljuje srednjoeuropske zemlje poput Mađarske, Slovačke i Češke ostaje u funkciji.
Europska unija će pak i tu nastaviti tražiti rješenje, a jedno od mogućih pruža Hrvatska povećanjem Janafova kapaciteta.
Hrvatski je premijer Andrej Plenković na samitu EU-a ovaj tjedan čelnike zemalja članica upoznao s mogućnostima Janafa, što je potom predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predstavila javnosti.
"Kako bi se nadomjestio naftovod Družba, kojim ruska nafta dolazi u Mađarsku, može se iskoristiti Jadranski naftovod u Hrvatskoj. Premijer Plenković nam je govorio o njegovu kapacitetu. Njime bi se nafta, koja nije ruska, mogla isporučivati u Mađarsku. Za povećanje kapaciteta potrebno je između 40 i 60 dana, što je razuman rok", izjavila je Von der Leyen.
Janaf je iznimno važan pravac i za opskrbu susjedne Srbije čiji NIS godišnje dobiva 3,2 milijuna tona nafte preko toga dobavnog pravca. Instalirani kapacitet Janafa iznosi 20 milijuna tona nafte godišnje.
Trenutačno, prema riječima Plenkovića, Janaf transportira 11,4 milijuna tona nafte godišnje, a povećanjem za 30 posto na nekih 15 milijuna tona mogle bi se normalno opskrbljivati Slovačka i Mađarska. To bi tražilo investiciju od oko osam milijuna eura.
Jadranski naftovod
Dogovor na razini EU-a svakako je nesavršeno rješenje koje kasni i udovoljava mađarskom zahtjevu za izuzećem, no ipak je to važan korak naprijed kako bi se prihodi Kremlja za financiranje rata u Ukrajini umanjili. Riječ je, naime, o embargu na 75 posto nafte koja u EU stiže iz Rusije i koji bi trebao biti implementiran u roku od šest do osam mjeseci.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu, EU je Moskvi, prema podacima Centra za istraživanje energije i čistoće zraka (CREA) sa sjedištem u Finskoj, platio 57 milijardi eura za uvoz fosilnih goriva.
Najnoviji dogovor podrazumijeva kompromis koji potvrđuje da među zemljama članicama ipak prevladava prvenstveno gledanje vlastitog interesa. Ni brzina primjene embarga nije baš idealna.
Ipak, sve to ne umanjuje činjenicu kako je ostvareni napredak bitan te šalje snažnu poruku Kremlju kako EU misli ozbiljno kad se želi odvojiti od ovisnosti o ruskim energentima.
Ako Njemačka i Poljska, kako su najavile, odustanu od uvoza ruske nafte naftovodom, do kraja godine bi EU ostao samo na uvozu 10 posto dosadašnje količine ruske nafte.
Razvoj događaja mogao bi imati vrlo velike posljedice na tržišta nafte i naftnih derivata. Kratkoročno, Europa bi mogla biti izložena visokim cijenama, a Rusija bi od visokih cijena mogla imati koristi, odnosno zaradu.
No na dulji se rok slika bitno mijenja i predstavlja puno veći izazov za Moskvu koja ne može ne osjetiti posljedice prestanka isporuke.
Istina je kako je za pravi udarac Moskvi uvijek nedostajao prestanak uvoza ruskog plina. Takva situacija bi za Moskvu predstavljala puno veći problem. Zasad EU ipak ostaje pretežito suzdržan u tome jer će vjerojatno trebati ruski plin za punjenje podzemnih skladišta za iduću zimu.
Ratovanje je uvijek bilo povezano s financiranjem. Smanjenjem plaćanja za ruske energente EU ipak smanjuje rusku sposobnost za vođenje rata u Ukrajini. Zbog toga su čak i manjkave sankcije bolje no da ih uopće nema.
