.webp){kind=icon}
Nikada nisam iskoristio priliku za prisustvovanje susretu u Davos i ponovno ću je propustiti ove godine. To, međutim, ne znači da ga ne pratim. Svakako me interesira ishod sastanka koji na jednom mjestu okuplja toliko mnogo lidera iz političkog svijeta, civilnog društva i biznisa.
U idealnom svijetu, ovogodišnji sastanak pokazat će se katalitičkim na dva bitna načina: prvo, podići će svijesti o aktualnim zbivanjima u globalnoj ekonomiji te skrenuti pozornost na raznolikost njihova gledišta diljem svijeta; i drugo, iznjedrit će načine preoblikovanja sve snažnijih zero-sum stavova međunarodne koordinacije radi pridonošenja kolektivnoj otpornosti i uključivom prosperitetu.
Popis globalnih ekonomskih zbivanja dugačak je i nadilazi strašan rat i tragedije u Ukrajini. Evo nekoliko primjera s tog popisa:
- Konvergencijom problema hrane, energije, duga i krize rasta, povećava se broj siromašnijih zemalja u kojima je povećan rizik od gladi – to je samo dio aktualnog fenomena sveprisutnih malih kriznih žarišta koja narušavaju kvalitetu života diljem svijeta.
- Inflacija, koja je na najvišim razinama u posljednjih 40 godina, u bogatijim zemljama potkopava standarde života i generatore rasta, a osobito teško pogađa siromašnije zemlje u kojima potiče političke nemire, nagriza institucionalni kredibilitet i ugrožava učinkovitost ekonomskih i financijskih politika.
- Kratkoročne prepreke u suočavanju s kritičnim sekularnim izazovima poput klimatskih promjena i same postaju dugoročni izazovi.
- Globalna ekomonija bez dovoljnog zamaha dodatno komplicira napore pronalaska adekvatne ravnoteže između snažno isprepletenih dobavnih lanaca i nacionalne/korporativne otpornosti privatnoga i javnog sektora.
- Zapad međunarodne financije koristi kao oružje, ali, premda učinkovit u bacanju na koljena jedanaesto najveće svjetsko gospodarstvo, to provodi bez globalnog okvira standarda, smjernica i zaštitnih mjera.
Vjerujem da će, mada se velika većina sudionika Davosa s ovime na popisu složila (i ponešto još dodala), biti poprilično neslaganja oko uzroka i dugoročnih posljedica.
Ta neslaganja problematična su iz dva razloga: prvi je narušavanje zajedničke odgovornosti potrebne za suočavanje s izazovima međunarodnih razmjera, a drugi je što još više ugrožava povjerenje u postojeći svjetski poredak. Ne uspiju li pronaći zajednički jezik, negativni će se utjecaji produbiti i proširiti.
Na papiru, nadolazeći susret u Davosu bio bi savršen za rješavanje takvih konflikata. Povijest, doduše, ne ohrabruje i ne ostavlja previše mjesta optimizmu.
Uvijek iznova Davos je žrtva nedostatka fokusa i ne iznjedri zajedničku viziju koja bi se mogla provesti. Pojedinačni i kolektivni interesi ostaju nepomireni. Distrakcija je napretek. Rezultat je na kraju, u najboljem slučaju, puno uloženog truda.
Budući da se globalna ekonomija nalazi na raskršću, zapravo više njih, ovo bi Davosu bila iznimno dobra prilika ispuniti svoj popriličan potencijal te se baviti budućnošću, ne prošlošću, tražiti rješenja, ne probleme. U suprotnom, forum će, čak i više no što se sada percipira, postati mjesto umrežavanja i društveni klub još udaljeniji od stvarnosti i izazova s kojima su mnogi suočeni.
