'Ko te kvadrate u Hrvatskoj more platit? Prosječno plaćen građanin baš i ne

Cijene nekretnina u Hrvatskoj nemilosrdno rastu. Inflacija je potaknula i rast plaća, no preskroman da bi one mogle pratiti visoke cijene stambenih kvadrata. Za samo jedan četvorni metar stana u novogradnji stanovnik Zagreba s prosječnom plaćom mora raditi više od dva mjeseca, građanin Rijeke više od tri mjeseca, a Splita i Dubrovnika više od četiri mjeseca.

Vodeći se pretpostavkom da se cijena kvadrata novogradnje može smatrati održivom ako se podudara s prosječnom mjesečnom plaćom u nekom mjestu, napravili smo malo istraživanje. Iako smo bili svjesni da se rastuće cijene nekretnina teško mogu smatrati održivima, iznenadilo nas je koliko su u nesrazmjeru s primanjima građana, i to ne samo u Zagrebu, već i u ostalih deset gradova koje smo obuhvatili blic-analizom – Rijeci, Splitu, Osijeku, Dubrovniku, Sisku, Varaždinu, Slavonskom Brodu, Zadru i Puli.

Prosječna cijena kvadrata stana u novogradnji u Zagrebu je 2.800 eura, dok prosječna mjesečna neto plaća u metropoli iznosi 1.209 eura, što znači da ni dva mjeseca rada, odnosno dvije cijele plaće, nisu dostatne da se pokrije samo jedna "kockica" stambenog prostora. Premda se već i to čini obeshrabrujućim, to je blaga verzija surove stvarnosti koja se ne događa u prosjecima, već u apsolutnim brojevima. To znači da potencijalni kupci nerijetko imaju još niža primanja te da su cijene kvadrata katkad još i više od ovih uprosječenih. Također, treba uzeti u obzir i da su cijene kvadrata samo dio onoga što novi vlasnik plaća pri kupovini nekretnine.

U Primorsko-goranskoj županiji, primjerice, prosječna neto mjesečna plaća je 1.030 eura, dok cijena stambenih kvadrata u Rijeci varira ovisno o projektu novogradnje koji se promatra. Mogu se naći stanovi čiji se kvadrati prodaju po 2.800, ali i oni koji se prodaju po 4.800 eura. Potonje samo pokazuje koliko su cijene stanova postale nedostižne.

Uz Rijeku, najveći nesrazmjer primanja i cijena stanova bilježe turističke destinacije Split, Dubrovnik i Zadar. Podaci o cijenama četvornih metara novih stanova temelje se cijenama projekata koji su trenutačno u izgradnji ili su nedavno dovršeni. Njih je za potrebe ovog istraživanja Bloomberg Adrije prikupila agencija za nekretnine Opereta koja je u izračunu prosječnih cijena konzultirala različite izvore, među ostalim i investitore.

Prema podacima Operete, zgrada s najskupljim kvadratima u deset analiziranih gradova nalazi se u centru Splita. S cijenom od 6.000 eura po četvornom metru, premašili su i cijenu novogradnje na premium lokaciji s pogledom na dubrovački Stari grad koja se zaustavila na 5.716 eura. Cijene takvih projekata podižu prosječnu cijenu novih stanova u pojedinim gradovima.

Stanovi na Lapadu variraju između 4.000 i 5.000 eura, dok se u ostalim dijelovima Dubrovnika mogu naći i novogradnje po 3.277 eura. Slična je situacija i u Zadru gdje su cijene novogradnji oko 2.702 eura po četvornom metru, ali u Boriku i Diklu taj se iznos penje na 4.800 eura, tako da je prosječna cijena 3.700 eura.

S druge strane, najbliži džepu prosječnog građana su kvadrati novogradnje u Sisku. Istina, tamo je samo jedan projekt u izgradnji, ali cijene kvadrata su između 1.100 i 1.300 eura. Uzme li se u obzir da je prosječna plaća nešto ispod tisuću eura, to je jedini grad za koji bi se moglo zaključiti da su cijene nekretnina održive. No, tom se zaključku mora gledati u zube s obzirom na to da je tržište nekretnina u tom gradu doslovno prodrmao zemljotres. Koliko je taj utjecaj snažno djelovao na cijene svjedoči i podatak da se u obližnjoj Novskoj cijena stana u novogradnji kreće oko 1.750 eura po četvornom metru.

Od deset gradova, uz Sisak, najpovoljniji su stambeni kvadrati u Slavonskom Brodu gdje se četvorni metar cijeni u prosjeku 1.762 eura i Osijek gdje je vrijednost stambenog kvadrata 1.817 eura. No tamo su i mjesečna primanja nešto niža, tako da su i u tim sredinama dvostruko više cijene od primanja. U tom cjenovnom omjeru od dva naprema jedan je i Varaždin, dok je u Puli taj omjer gotovo tri naprema jedan, naravno, u korist kvadrata, ne novca na tekućem računu.

Istražujući ovu temu, naišli smo na neočekivani problem. Država, a ni gradovi, naime, ne raspolažu podatkom o prosječnoj plaći po gradovima. Iako smo se obratili svim navedenim gradovima za informaciju, ispostavilo se da oni tim podatkom ne barataju. Budući da ni Državni zavod za statistiku (DZS) navodno ne raspolaže izračunom prosječne mjesečne plaće po gradovima, koristili smo se njihovim podacima o prosječnim neto plaćama zaposlenih po županijama. Morali smo se zadovoljiti podacima za drugo tromjesečje ove godine jer će novi podaci biti objavljeni tek 28. studenog. Sudeći prema uobičajenom tempu kojim plaće rastu, vjerojatno neće biti drastičnih promjena. S kojim eurom više, građani svejedno neće biti ništa bliže skupocjenom životnom prostoru.

svi komentari(1)

komentari:

Ostavi komentar

Mirjana Vučković

16.11.2022 17:07

Cijene stanova diktira potražnja a nje očito, ima. Ja živim u Malom Lošinju.Tu se nekretnine pridaju kao na traci. Ali, većina kupaca su stranci u, ako, ovako nastavi, oni će biti većina u strukturi stanovništva ovoga otoka. Tu su još i oarafiskalni nameti vlasnicima nekretnina koji lete u nebo, uglavnom razna komunalna plaćanja. Prosječan zaposlenik nema šanse da kupi nekretninu bez pomoći banke, a to je onda dugogodišnja dužnička robija,.

0+ 0- Odgovori