.webp){kind=icon}
Kako je Mark Twain tobože smatrao, "povijest se ne ponavlja, ali se često rimuje", a upravo sada Europska središnja banka (ECB) možda ne doživljava samo déjà vu – već i strah od velikoga, gadnog udarca.
Upravno vijeće ECB-a u četvrtak mora donijeti važnu odluku: koliko agresivno dići kamatnu stopu kako bi suzbilo inflaciju, no pritom bez guranja gospodarstva eurozone u recesiju i bacanja bilijuna eura pomoći za oporavak u vjetar.
Posljednji put kada je središnja banka krenula s povećanjem kamatnih stopa – za vrijeme tadašnjeg predsjednika Jean-Claudea Tricheta i uoči recesije – ubrzana je kriza eura 2011. od koje se kontinent nikada u potpunosti nije oporavio. Ovo je jako osjetljivo vrijeme za ponovno pooštravanje financijskih uvjeta jer su Rusi zatvorili plinovod Sjeverni tok. Ni drugi indikatori nisu dobri: ovotjedni sastanak ECB-a ujedno je tromjesečni ekonomski pregled koji će vjerojatno dovesti do revizije inflatorne prognoze za 2022. naviše – sa 7,5 na preko devet posto.
Predsjednica Christine Lagarde djeluje sve više izgubljeno jer jastrebovi u Upravnom vijeću nakon osam godina negativnih stopa ponovo preuzimaju kontrolu, a oštro podijeljeno vijeće neće umiriti tržišta. Lagarde je imenovana zbog svoje političke oštroumnosti, a ne zbog svojih ekonomskih sposobnosti, no ako se ECB odluči za povećanje od 75 baznih bodova – umjesto ponavljanja pola postotnog boda – ona više ne bi imala kontrolu.
Tržište novca po pitanju terminskih ugovora eura nije optimistično. Gotovo je u potpunosti uračunalo najveće povećanje u povijesti zajedničke valute: s nule na 0,75 posto, kao i daljnja povećanja do dva posto početkom sljedeće godine. Ovo se može činiti nerealnim s obzirom na slab ekonomski rast, ali trgovci se moraju zaštititi od neočekivane izloženosti tečaju.
Tržišta novca do veljače očekuju porast depozitne stope ECB-a s nula na dva posto
Lagarde nije nazočila simpoziju Federalnih rezervi u Jackson Holeu, što je produžilo njezinu šestotjednu tišinu o konkretnim monetarnim koracima. Dala je neke natuknice u intervjuu za Madame Figaro 25. kolovoza da se "više ne možemo isključivo oslanjati na projekcije koje su naši modeli dali – one su se tijekom posljednje dvije godine više puta morale revidirati naviše". Teško tu možemo govoriti o jasnoj strategiji.
Umjesto toga, signali dolaze od njezine kolegice u izvršnom odboru Isabel Schnabel iz Njemačke koja je najavila dugoročno visoke kamatne stope. To je zasjenilo zahtjeve glavnog ekonomista Philipa Richarda Lanea za višestruko kalibriranim nizom povećanja i potaknulo nagađanja da dolaze više i brže kamatne stope. Anketa ECB-a o inflacijskim očekivanjima potrošača u srpnju objavljena u petak pokazala je kako se još uvijek u sljedeće tri godine očekuje porast cijena za tri posto. S temeljnom inflacijom koja se penje do 4,3 posto, pritisak za poduzimanje nečega u vezi s inflacijom više nije samo zbog skokovitih cijena energije.
ECB sve više zabrinjava stalni rast temeljne inflacije
ECB ima mnogo toga za riješiti ovaj tjedan, ali ako sve učini odjednom, žestoko će pooštriti financijske uvjete. Mora odlučiti kada smanjiti svoju bilancu od devet bilijuna eura. Također će morati ograničiti 2,2 bilijuna eura nevjerojatno velikodušnog financiranja banaka po stopama od minus jedan posto, u okviru ciljanih dugoročnih operacija refinanciranja. Schnabel je nedavno sugerirala skoro započinjanje rasprave o smanjenju QE fondova središnje banke za pet bilijuna eura.
U međuvremenu, drugi signali predsjednika Bundesbanke Joachima Nagela bili su izrazito oštri. Znakovito je da jastrebovsku manjinu predvode oba njemačka predstavnika u Upravnom vijeću.
Ali Schnabel, Nagel i ostali jastrebovi igraju se sa značajnim rizicima. Ako recesija postane neizbježna, više će stope za ekonomiju biti jako bolne, naročito odmah nakon strmoga ekonomskog pada u pandemiji.
Euro stres-test – Definirajuće širenje stabilnosti eurozone ponovno je dosegnulo svoje najšire razine
Porast u srpnju 50 baznih bodova veći od očekivanog – kao i na brzinu uređeni obrisi instrumenta protiv fragmentacije – nisu uspjeli kontrolirati širenje spreadova unutar bloka niti spriječiti pad eura ispod pariteta u odnosu na dolar. Za ECB nema predaha zbog nepokolebljive odlučnosti Feda u podizanju kamatnih stopa dalje i brže od drugih velikih središnjih banaka. Predsjednik Feda Jerome Powell zauzeo je izrazito oštar stav u Jackson Holeu, s očekivanjima koja se sada oslanjaju na još jedno povećanje od 75 baznih bodova 21. rujna. Teško se s time natjecati.
Brutalna stvarnost je da ekonomija eurozone nema ništa od luksuza koji američka ekonomska snaga, energetska neovisnost ili globalna rezervna valuta pružaju. ECB-ovi izbori sada su puni opasnosti. Pretjerano agresivna dizanja kamata nose rizik ponavljanja Trichetove pogreške iz 2011. godine. Nadajmo se da se povijest neće ponavljati niti rimovati.
