.webp){kind=icon}
U europskoj energetskoj krizi sva je pozornost usmjerena na Njemačku i plin iz Rusije, ali Francuska i njezina posrnula gama nuklearnih reaktora jednako su važni jer bi prvi europski grad koji će pretrpjeti redukcije struje zbog pada temperatura prema kraju godine mogao biti Pariz, a ne Berlin.
Kako se zima približava, stanje u Francuskoj sve je lošije. Državno poduzeće Électricité de France (EFD) od ukupno 57 nuklearnih reaktora ima tek 26 aktivnih, a više od polovice prolazi kroz hitno održavanje nakon otkrića napuknutih cijevi. Budući da atomski reaktori trenutno proizvode najmanji udio električne energije u zemlji u posljednjih 30 godina, Francuska se suočava s električnim "Waterlôom".
Potražnja raste, kao i cijene
Pad nuklearnog potencijala Francusku prisiljava da se više nego ikad oslanja na plinska postrojenja, vjetroelektrane i hidroelektrane, kao i na uvoz. To za cijelu Europu cijenu električne energije na veleprodajnom tržištu povećava, pa su francuske terminske cijene porasle za gotovo 1000 posto više od svojega desetljetnog prosjeka.
Usred ljeta, kada se francuska potražnja za električnom energijom kreće oko 45 gigavata po satu, to nije nepremostiv problem. Ali u hladnoj zimskoj večeri, kada francuska kućanstva potrošnju mogu povećati iznad 80 ili 90 gigavata, to bi moglo biti katastrofalno skupo. Iako je francusko gospodarstvo manje od njemačkog, njegova potražnja za električnom energijom znatno je veća tijekom zime jer se tamošnja kućanstva za grijanje i toplu vodu više oslanjaju na električnu energiju.
Iako je EDF obećao barem neke od svojih reaktora vratiti u pogon na vrijeme za hladnije mjesece, tvrtka ima ružnu naviku da previše obećava i premalo isporuči. Težina zime mogla bi biti ključna: sa svakim Celzijevim stupnjem ispod normale, francuska potražnja za električnom energijom raste za oko 2,5 gigavata na sat, što je ekvivalentno proizvodnji dviju nuklearnih elektrana.
Tijekom kasnog zahlađenja prošlog travnja, francuska mreža bila je prisiljena izdati rijetko narančasto upozorenje – drugo po visini – od kućanstava i kompanija tražeći "umjereno trošenje". Ta će upozorenja postati glavni dio ove nadolazeće zime i vrlo vjerojatno eskalirati do "crvenih upozorenja" koja ukazuju na rizik od nestanka električne energije ako kućanstva i tvrtke ne smanje potražnju.
Tvrtke najviše izložene problemima
Trgovci električnom energijom rizik shvaćaju ozbiljno. Na veleprodajnom tržištu, referentni francuski jednogodišnji ugovor skočio je na rekordnih 507 eura po megavat satu, znatno iznad njemačkih cijena od 350 do 370 eura. Francuski mali potrošači zasad su zahvaljujući ograničenju cijena zaštićeni, ali poduzeća su potpuno izložena.
Dolaskom zime bit će mnogo gore. Za prosinac se francuska električna energija prodaje iznad 1.000 eura, što je gotovo dvostruko više od njemačke cijene, dok struja vršnog opterećenja – obično navečer kada se obitelji okupljaju na večeri i grijanje bude uključeno – vlasnika tereti za više od 2.000 eura. To u praksi znači da trgovci očekuju kako bi potražnja za električnom energijom u Francuskoj u odnosu na ponudu mogla biti toliko visoka da će tzv. cijene po satu puno puta doseći burzovnu granicu od 4.000 eura. Tržište, svjesno onoga što dolazi, pokušava na vremena srezati potrošnju u nastojanju sprečavanja nestanaka struje. To je skup pokušaj prisiljavanja kompanija koje troše puno električne energije, poput talionica, na planiranje zatvaranja u prosincu.
Francuski problem prelijeva se na ostatak Europe, uključujući UK. EDF, koji je dugo bio izvor nacionalnog ponosa, kao i izvoznik jeftine električne energije, kako bi zadovoljio dnevne potrebe sada mora kupovati struju. Ranije ovog mjeseca, francuska mreža uputila je hitan zahtjev britanskoj mreži za dodatnu snagu – i to ljeti, kada je potražnja niska.
U prošlosti je EDF električnu energiju na neto osnovi uvozio samo nekoliko dana u godini, ako uopće. Na primjer, između 2014. i 2016. godine, Francuska niti jedan dan nije uvezla struju. Ali kako su se nuklearni problemi povećavali, sve se više oslanja na uvoz. Prošle je godine 78 dana kupovala struju iz inozemstva. Do sada je ove godine to bila prisiljena činiti rekordna 102 dana.
Francuska potražnja tako dodatno pritišće europsko tržište električne energije i plina koje je već pod stresom. Ako francuski predsjednik Emmanuel Macron želi pomoći u ublažavanju europske energetske krize, mora se usredotočiti na svoju domovinu. Sređivanje stanja u EDF-u trebao bi biti njegov glavni prioritet – znatno ispred njegovih telefonskih razgovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Pariz je poduzeo prvi korak, najavivši nacionalizaciju tvrtke uz cijenu od 10 milijardi eura, ali ne prije rujna. Začuđujuće je što Macron još nije doveo novi upravljački tim. Izvršni direktor tvrtke trebao bi otići, ali možda tek u ožujku 2023. Ostatak vodstva kompanije, uključujući izvršnog direktora zaduženog za nuklearnu energiju koji je nadgledao katastrofalne rezultate u posljednjih nekoliko godina, za sada se čini siguran na svojem položaju. Macron također nije obuzdao utjecaj sindikata unutar EDF-a – još jednog trajnog problema koji je spriječio reformu u tvrtki.
Uglavnom, vrijeme istječe. Pariz je divan u jesen i zimi, ali Grad svjetlosti bit će puno manje privlačan ako bude prisiljen na zamračenje.
