.webp){kind=icon}
Skupocjene i dugotrajne sudske parnice nisu dobro ulaganje, tvrtke svoj kapital mogu puno bolje iskoristiti. Stoga se sporovi sve više rješavaju medijacijom.
Medijacija je pregovaranje uz pomoć posrednika, osobe u koju povjerenja imaju obje stranke. Dora Ljevar, odvjetnica i medijatorica, kaže kako se medijacija se sve više koristi i u Hrvatskoj. Kao članica Hrvatske udruge za medijaciju i sama radi na promicanju tog u zapadnim zemljama sada već primarnog načina rješavanja sporova.
"Očekujem da će se u budućnosti to što je u zapadnim zemljama već redovno stanje preslikati i na regiju. Vještine i znanja koje donosi medijacija u potpunosti podržavaju sve čime se pravnici svakodnevno bave. Sve više odvjetnika i pravnika se educira u tom smjeru kako bi klijentima pružili bolju uslugu jer klijent želi brzo i jednostavno rješenje. Dugotrajni i iscrpljujući sudski postupci, u kojima treće osobe donose odluke o tuđim životima i poslovanjima, neodgovarajući su jer klijent ne može dobiti brzo rješenje na taj način, i upravo u tome medijacija ima prednost u odnosu na tradicionalne načine rješavanja sporova", objašnjava Ljevar.
Diskretnije rješavanje sporova
Budući da u medijaciji, iako svaka strana obično ima odvjetnika koji je savjetuje, nema ograničenja ni strogih sudskih formalnosti, do rješenja se dolazi brže i ekonomičnije. Međutim, iako su fleksibilnost, brzina i ekonomičnost postupka velike prednosti, one nisu jedine pozitivne strane medijacije. "Za razliku od sudskog postupka, medijacija nije javan postupak i korporacije poslovne sporove mogu riješiti iza zatvorenih vrata bez uplitanja javnosti i medija i samim time spriječiti nanošenje štete ugledu tvrtke i poslovanju", ističe odvjetnica.
Navodi i da se učinkovitošću medijacije zadovoljava osnovna potreba svakog biznisa – brzo rješavanje spora i nastavak poslovanja. "Najvažnije je to da medijacija završava nagodbom kojom su obje strane zadovoljne, nema presude kao u sudskom postupku u kojem se često dogodi da je nezadovoljna čak i ona strana koja formalno 'pobijedi', što zbog trajanja postupka što zbog sadržaja odluke suda."
Hrvatska medijatorica nedavno je sudjelovala na konferenciji o medijaciji u Beogradu u ulozi predavača. U Srbiji, kaže, postoji velik interes pravnika za stjecanjem medijatorskih znanja i vještina. "Dojma sam da je medijacija među pravnicima u Srbiji popularnija nego u Hrvatskoj i da postoji veći interes za stjecanjem znanja u području medijacije i veći interes za komercijalnim bavljenjem medijacijom kao biznisom", kaže Ljevar.
Da interes stručne zajednice za medijacijom u Srbiji neprestano raste potvrđuje i licencirani posrednik u rješavanju sporova Gorazd Đurović koji ističe kako tome značajno doprinose seminari i konferencije na tu temu, poput te nedavno održane u Beogradu. "Mladi akademski građani uviđaju da sudnica nije jedino mjesto gdje se sukobi mogu rješavati. Ostala javnost još uvijek nije dovoljno zainteresirana za medijaciju jer nedostaju poticaji koji bi bili dovoljno snažni da se taj mehanizam koristi. U zakonodavstvu je učinjeno mnogo, ali je potrebno raditi na novim zakonskim rješenjima kako bi broj provedenih postupaka medijacije dostigao željenu razinu."
Proces razvoja medijacije na ovim je prostorima omela pandemija koronavirusa, tvrdi Đurović te navodi kako je prema posljednjim službenim podacima krajem 2019. godine u Srbiji bilo registrirano 1349 medijatora. Taj je broj, navodi, dosad sigurno porastao s obzirom na to da, kako kaže, Ministarstvo pravde Republike Srbije uspješno vodi politiku obuke i licenciranja novih medijatora. Dozvola za posredovanje izdaje se na tri godine, a potom ju je potrebno obnoviti.
No velika potražnja stvara i veliku ponudu, što nije nužno pozitivno. Osnovna obuka za medijatore u Srbiji traje pet dana i propisana je Pravilnikom Ministarstva pravde. Iako tematski prati međunarodne standarde, Pravilnikom je predviđeno samo 25 sati obuke, dok je međunarodni standard minimalno 40 sati. Također, predavači mogu biti svi koji tu obuku završe, čak iako nemaju nijednog dana medijacijskog iskustva, objašnjava za Bloomberg Adriju odvjetnik Blažo Nedić. "To je dovelo do formiranja velikog broja organizacija koje se bave obukom medijatora, ali i veoma niske kvalitete provedene obuke i, posljedično, samih medijatora. Stoga ne čudi da veliki broj korisnika, prije svega iz poslovnog sektora, još uvijek nema dovoljno povjerenja u medijaciju i medijatore obučene u Srbiji", tumači Nedić koji je između ostalog regionalni medijator Svjetske banke i član UN-ova globalnog panela za medijaciju.
Ipak je, dodaje, posljednjih godina primjetan napredak u primjeni medijacije u poslovnim krugovima, a tome su, kako tvrdi Nedić, pridonijele i zakonske promjene. Usvajanjem Zakona o sprječavanju zlostavljanja na radu porastao je interes tvrtki za medijaciju u sporovima na radnom mjestu. Zakon o sporazumnom financijskom restrukturiranju promovirao je rješavanje složenih dužničko-vjerovničkih odnosa medijacijom. Zakon o stečaju omogućio je primjenu medijacije u stečajnim postupcima, dok su nedavne izmjene Zakona o zaštiti potrošača uspostavile sustav medijacije između trgovaca i korisnika njihovih usluga. Usto, medijacija je prisutna i u sporovima za naknadu štete, kao i u svakodnevnim poslovnim transakcijama između poslovnih subjekata.
Ima li područja koje nije pogodno za medijaciju, pitamo se.
"Općenito gledano, gotovo sva područja u poslovnoj sferi pogodna su za medijaciju, iako uvijek treba procjenjivati treba li konkretni konflikt rješavati na taj način. Primjeri nemedijabilnih sporova uključuju situacije za koje je propisana isključiva nadležnost suda ili drugog organa, predmete gdje je poželjna javnost, sporove s elementima prijevare, situacije kada postoji očigledan nesrazmjer moći među suprotstavljenim stranama, kao i predmete koji se vode u javnom interesu", objasnio je Nedić, potpredsjednik Vijeća za medijaciju u Međunarodnog udruženja odvjetničkih komora (IBA).
U Beogradu je u listopadu održana konferencija o medijaciji na kojoj su sudjelovali Dora Ljevar te njezini kolege Blažo Nedić i Gorazd Đurović | Dora Ljevar
Dora Ljevar (lijevo), Blažo Nedić (sredina) i Gorazd Đurović (desno)
Out-of-the-box rješenja
Uloga medijatora ključna je u postizanju dogovora. Njegove komunikacijske i pregovaračke vještine moraju biti na razini zadatka. Medijator je u pravilu profesionalac koji korištenjem različitih tehnika dolazi sa suprotstavljenim stranama do out-of-the-box rješenja koje na sudu ili u nekom drugom sličnom postupku ne bi bilo moguće postići, pojašnjava Ljevar te odmah daje primjer jednog uspješno riješenog međunarodnog spora o kojem je bilo riječi na konferenciji.
Naime, u sporu su se našli proizvođač žita i kupac žita. Kupac žita je zbog koronakrize i ratnog stanja imao probleme u matičnoj državi te dugovao velik iznos novca proizvođaču žita. Stoga mu je proizvođač prestao isporučivati žito.
"Riješili su problem nagodbom koja je bila potpuno neočekivana. Kupac žita je posredstvom medijatora otkrio proizvođaču žita da se bavi i proizvodnjom tjestenine. S obzirom na to da se ta tjestenina vrlo dobro prodaje u Italiji, dogovorili su da će kupac žita polovinu profita od prodaje te tjestenine direktno isplaćivati na ime duga proizvođaču žita ako on nastavi isporučivati žito. Obje strane su nagodbom zadovoljile vlastite interese i ostvarile nastavak međusobnog uspješnog poslovanja i suradnje", ispričala je Ljevar istaknuvši kako je poanta medijacije da strane pronađu rješenje "po svojoj mjeri" koje često iznenadi i medijatora.
Situacija u hrvatskom pravosuđu
Stanje u hrvatskom pravosudnom sustavu često se u javnosti komentira, primjerice, tromost pravnog aparata jedan je od razloga koji Hrvatsku čini manje privlačnom stranim investitorima. Sudeći prema statistikama na službenoj internetskoj stranici Sudova Republike Hrvatske, ne može se govoriti o značajnijim pomacima u tom sustavu.
Broj neriješenih predmeta raste, lani je takvih predmeta bilo više od 456 tisuća, dok ih je 2020. bilo 400 tisuća. No, treba biti fer i istaknuti kako je u istom razdoblju porastao i broj riješenih slučajeva – lani je stavljena točka na i u 540.514 predmeta, što je 64.068 više nego 2020. godine. Ipak, činjenica da se u proteklih pet godina broj sudaca u Hrvatskoj smanjio za više od 100, ne ulijeva nadu da će doći do većih ubrzanja u rješavanju sporova.
Onih koji više od deset godina čekaju na okončanje svoje parnice lani je bilo 1,86 posto u ukupnom broju neriješenih, što je napredak u odnosu na 2017. godinu kada je taj udio iznosio 2,87 posto.
S druge strane, na trgovačkim sudovima situacija je posve obrnuta. Udio neriješenih predmeta starijih od deset godina u posljednjih pet godina raste. Dok je 2017. godine udio starih slučajeva u neriješenim predmetima bio 1,33 posto, prošle je godine on porastao na 2,35 posto.
Ipak, broj tužbi u korporativnom svijetu prethodnih godina pada, ima li na to utjecaja izvansudska medijacija, teško je reći jer se evidencija o tome ne vodi. Dok su trgovački sudovi 2017. godinu započeli s 52.731 predmetom "na lageru", prošlu su godinu startali s više od dvostruko manje predmeta, njih 24.242. Tijekom 2021. zaprimili su još 29.474 nova slučaja.
Sukladno tom "padu interesa za tužbe", broj neriješenih slučajeva na trgovačkim sudovima je lani također bio gotovo upola manji nego 2017. godine, točnije, na stolu trgovačkih sudaca na Silvestrovo je stalo 22.525 spisa.
"Medijacija jest samo jedan od načina rješavanja sporova, no usuđujem se reći da je najefikasniji način", kaže Ljevar koja smatra kako bi medijacija mogla postati primarni način rješavanja sporova. To naravno ne znači da bi drugi načini rješavanja sporova i sudski postupci nestali jer jedno ne isključuje drugo, pojasnila je.
Sve kompleksniji društveni procesi stvaraju brojne mogućnosti za sukobe koje valja rješavati na miran način, mimo već dovoljno opterećenih sudova, te kapacitet medijatora mora biti maksimalno iskorišten, navodi Đurović.
Dok Nedić naglašava kako se medijacijom i najsloženiji sporovi mogu riješiti za dva do tri mjeseca, a ponekad čak i samo na jednom dobro pripremljenom medijacijskom sastanku. Financijske uštede, ali i uštede vremena i energije omogućuju tvrtkama da usmjere pažnju na nove poslovne pothvate i projekte, umjesto na mukotrpno i često pogubno parničenje, a najveća prednost takvog rješavanja sporova je, navodi, uspostavljanje i popravljanje narušenih odnosa. "Za svaki biznis, dobiven sudski spor u stvari znači konačni prekid suradnje s vjerojatno dugogodišnjim poslovnim partnerom. Medijacija omogućava tvrtkama da pronađu rješenje koje je u interesu svih, pa je stoga win-win najčešći epitet koji ide uz sporazum postignut u medijaciji", zaključuje Nedić.
